Za računanje visine penzije postoji posebna, nimalo jednostavna formula. Suština je da je penzija veća što je veća zarada u odnosu na prosečnu platu u zemlji i što je više godina staža osiguranja.

Neke računice govore, da za 40 godina staža i prosečnu zaradu od oko 35.000 dinara možete računati na penziju nešto veću od 21.500 dinara. U ovu grupu recimo možemo ubrojiti mnoge trgovce i ranike koje rade za nešto više od minimalca.

Drugi primer govori da ako je osiguranik kroz ceo radni staž dobijao zaradu u nivou prosečne plate u republici, koja danas iznosi oko 61.000 dinara, a u 2008. godini je iznosila oko 33.000 dinara, za 20 godina staža penzija bi iznosila oko 16.000 dinara.

Osiguranici sa 30 godina staža i zaradom na nivou prosečne zarade u Srbiji za sve godine rada, mogu da očekuju penziju od 24.000 dinara, dok građani sa 40 godina staža i prosečnom platom od 65.000 dinara mogu da računaju na penziju nešto veću od 42.000 dinara. Visina penzije, praktično, je jednaka proizvodu ličnog i opšteg boda.

Da bismo došli do ličnog boda, moramo da izračunamo lični koeficijent. Do njega dolazimo kada svaku našu godišnju zaradu podelimo sa prosečnim republičkim zaradama u odgovarajućim godinama, a onda zbir dobijenih iznosa podelimo sa godinama staža.

Od 1. januara 1970. do 2002. godine zarada se uzima u neto iznosu, a od 2003. u bruto iznosu. Kad znamo koliki nam je koeficijent, množimo ga sa godinama staža i dobijamo lični bod. Na kraju dobijeni iznos pomnožimo sa opštim bodom koji od januara 2020. godine iznosi 862,04 dinar.