Promene pravila penzionisanja trebale su da budu primenjene pre sedam godina, kako je preporučeno, i dovele bi do toga da ljudi stavljaju dodatnih 500 funti godišnje na štednjui u svoje penzione fondove,  što bi vremenom raslo

Prema britanskim analizima, radnici će gubiti više od 3.000 funti godišnje u penziji za svaku godinu odlaganja dugo očekivane promene penzionog sistema.

U 2017. godini, kada je u pitanju penziona politika da se radnici automatski upisuju u penzione šeme na radnom mestu, bilo je preporučeno smanjenje starosne granice za upis za četiri godine na 18 godina i ukidanje najniže granice zarade od 6.240 funti godišnje kako bi ljudi počeli da uplaćuju penziju od prve funte koju zarade, a ne od svake zarađene funte preko ove cifre.

Šest godina nakon što je preporuka doneta, prošle godine, Zakon o produženju automatskog upisa britanska vlada tek treba da usvoji a opšti izbori znače da je sada nejasno kada, ili da li će se ove promene i dogoditi.

Analiza koju je uradio Hargreaves Lansdovn je otkrila da bi uklanjanjem donje granice neko ko zarađuje nacionalnu minimalnu platu od 23.795 funti godišnje uložio 500 funti u svoju penziju, ako to radi od 22. godine, njegov fond za penziju bi bio bolji za 44.000 funti ako bi otišao ​​u penziju sa 68 godina, pod pretpostavkom rasta investicija od 5 posto, naknada od 1 posto i da osoba ima 8 procenat doprinosa u ukupnoj penziji na radnom mestu.

Po odlasku u penziju, to bi verovatno značilo dodatnih 3.400 funti godišnje ako bi kupili anuitet – proizvod koji daje fiksni prihod doživotno.

Potvrđujući podršku vlade promenama prošle godine, Laura Trott, tadašnja ministarka za ovu oblast. kazal je da će ove mere dati značajnu razliku u penzijskoj štednji ljudi u godinama koje dolaze, dok je konzervativni poslanik Džonatan Gulis dodao je da je to „bez pameti“. „Uveren sam da će ovaj predlog zakona napraviti ogromne razlike“, dodao je on.

Od oktobra 2012. godine, poslodavci su obavezni da automatski upišu radnike koji ispunjavaju uslove u svoj penzijski plan, pri čemu i zaposleni i kompanija doprinose određenom procentu – obično najmanje 5 procenata od zaposlenog i 3 procenta od poslodavca.

Prema sadašnjim pravilima, minimalni doprinos se primenjuje na sve zarađeno preko 6.240 funti pre oporezivanja do granice od 50.270 funti.

Preporučena promena bi omogućila da otprilike jedna trećina radne snage sa skraćenim radnim vremenom bude automatski upisana, što bi pomoglo većem broju ljudi da počne da doprinosi svojim penzionim fondovima, prema istraživanju vlade.

Helen Morisi, šefica analize penzionisanja u Hargreaves Lansdovnu, rekla je da iako sve više ljudi sada ulaže u svoje penzije, mnogi ne štede dovoljno da bi imali pristojan prihod u penziji.

U stvari, Resolution Foundation je procenila da dvoje od pet ljudi radnog uzrasta ne štede dovoljno za penziju.

Vladin zakon bi pomogao da se značajno povećaju penzije, rekla je Morrisi, ali ne postoji vremenski određen period kada će promene biti uvedene.

Ona je sugerisala da bi kriza troškova života mogla biti kriva za „oklevanje“ vlade, jer su budžeti ljudi već rastegnuti.

Tom Selbi, direktor javne politike u AJ Bell-u, kazao je da će sledeća vlada imati težak balans.

Postoji „opšta saglasnost“ da su trenutni minimalni nivoi doprinosa preniski i vlada će morati da razmotri kako da poveća prosečne penzijske doprinose.

Ali, povećanje doprinosa poslodavaca ili zaposlenih – ili oboje – uticaće na širu ekonomiju i dovodiće do odustajanja, dodao je on.

„Preporuka je bila da se promene donesu sredinom 2020-ih i ko god da pobedi na opštim izborima treba da razmotri njihovu primenu što je pre moguće“, zaključio je.