Odlazak u penziju uvek deluje daleko i uvek mislimo da imamo dovoljno vremena za sve ono što smo želeli da uradimo.


Taj trenutak, ipak, dođe. Potrebe ostaju iste, troškovi manje ili više isti, a državna penzija, koja je manja od plate koju ste primali do pre neki dan, neretko bude nedovoljna za sve ono što ste kupovali praktično do juče.


Zato za odlazak u penziju, slično kao i za odabir fakulteta ili kasnije karijere, nije loše napraviti plan.


 

Privatna penzija i štednja kroz privatni penzijski fond sve je popularniji način za dugoročno planiranje, a evo šest odgovora na ključna pitanja o tome zašto bi trebalo razmotriti tu opciju.

 

Privatni fondovi pružaju fleksibilnost uplata, ali što se duže štedi, dodatna penzija je veća. Na taj način budući penzioneri mogu da održe životni standard i u starosti. Za dugoročno ulaganje u penzijske fondove nije neophodno izdvajanje ogromne sume novca. Možete izdvajati od 500 dinara mesečno, pa naviše.Uplate i ne moraju da budu na mesečnom nivou, nego mogu da budu periodične ili jednokratne. Ako imate cilj da mesečno ulažete, na primer, 1.000 dinara, a jedan mesec ste propustili da uplatite, sledećeg uplatite 2.000 dinara i cilj je ispunjen.

Kolika bi mogla da bude penzija uz određena ulaganja može se izračunati uz korišćenje kalkulatora privatne penzije koji je informativnog karaktera.

 

Član fonda može biti svako fizičko lice, domaće ili strano, bez obzira da li je lice zaposleno ili nezaposleno. Takođe, član fonda ne mora da bude i osoba koja uplaćuje doprinose za privatnu penziju. To mogu da budu roditelji koji uplaćuju za decu ili, na primer, poslodavci za zaposlene, piše RTS.

Za štednju za privatne penzije naša regulativa predviđa značajne poreske i druge olakšice, kako za uplate zaposlenog člana fonda, tako i za uplate od strane poslodavca.

Članovi nekih penzijskih fondova privatnu penziju mogu da počnu da primaju sa 58 godina a stari članovi nekih fondova, oni koji su ušli u sistem dobrovoljnih penzijskih fondova zaključno sa 16. majem 2011. godine, sa 53 godine života. 

Ako u nekom trenutku prestanete sa uplatama doprinosa, članstvo u fondu ne prestaje i ne gubite prava, jer je osnovno načelo Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima dobrovoljnost.

To znači da član fonda uplaćuje doprinose prema svojim mogućnostima – kada i koliko može u datom trenutku.

 

Kad napunite 58 godina sredstva se mogu povući programiranom isplatom, kupovinom anuiteta ili jednokratno (maksimalno do 30% akumuliranih sredstava). Stari članovi fonda mogu da povuku jednokratno 100% akumuliranih sredstava.

Član fonda sam određuje način povlačenja akumuliranih sredstava kada za to stekne zakonski uslov.

Najkasnije sa 70 godina član fonda mora započeti sa povlačenjem akumuliranih sredstava.

 

Ako ostanete bez posla, ostajete i dalje u fondu u koji je bivši poslodavac vršio uplate, to jest, članstvo u fondu ne prestaje.

Uplate neće biti izgubljene, individualni račun člana fonda neće biti zatvoren, a društvo za upravljanje nastavlja investiranje uloženih sredstava.

Takođe, kada bude u mogućnosti (ili ponovo zaposlen), član može nastaviti sa uplatama u fond.