Oko 150 miliona ljudi u svetu 2050. godine patiće od Alchajmerove bolesti, ali valja znati da patološke promene u mozgu počinju 10 do 20 godina pre pojave simptoma oboljenja.

Alchajmerova bolest je progresivno neurodegenerativno oboljenje koje se manifestuje kliničkom slikom demencije. Osobe sa demencijom ispoljavaju probleme sa pamćenjem, govorom, rasuđivanjem, rezonovanjem, ponašanjem i nisu u stanju da u svakodnevnom životu funkcionišu kao nekada. Alchajmerova bolest je danas najčešći uzrok demencije kod starijih od 65 godina.

Profesor dr Smiljana Kostić, neurolog Klinike za neurologiju Vojnomedicinske akademije, kaže da je naizgled obeshrabrujuća činjenica da se ova bolest proučava već jedno stoleće, a da još uvek nemamo pravi lek. Međutim, današnje znanje i razumevanje patofizioloških mehanizama, patološkog procesa koji se događa u mozgu obolelih, otkrivanje bioloških markera bolesti koji doprinose ranoj dijagnozi, svedoči o ogromnom napretku nauke i medicine.

Lek je na pomolu

– Nakon dugog puta istraživanja tokom kojeg se koračalo sporo i neretko stajalo pitajući se kojim putem dalje, čini se da smo konačno ušli u samu završnicu i da smo vrlo blizu cilja, a to je lek koji zaustavlja bolest.

Sam koncept Alchajmerove bolesti je promenjen. Patološke promene u mozgu počinju mnogo godina ranije, čak 10 do 20 godina pre jasnih kliničkih manifestacija – kaže dr Kostić.

Kontinuum Alchajmerove bolesti ima tri faze. Preklinički stadijum bolesti znači da se u mozgu dešava patološki proces koji je indikator početka bolesti ili povećanog rizika za obolevanjem, a u odsustvu vidljivih simptoma bolesti. U stadijum blagog kognitivnog poremećaja, koji sledi potom, obolela osoba manifestuje prve, suptilne simptome bolesti, najčešće u vidu poremećaja pamćenja, orijentacije, moguće i govorno jezičkih sposobnosti, rasuđivanja, primećeni od strane samog pacijenta i njegovog najbližeg okruženja, ali koji ne remete bitnije funkcionalnost u svakodnevnom životu. Neretko ovi simptomi budu zanemareni i pripisivani normalnom starenju.

Oko 15 odsto osoba sa blagim kognitivnim poremećajem razvije kliničku sliku demencije nakon dve godine, a dve trećine za pet godina. Stadijum demencije podrazumeva jasnu i razvijenu kliničku sliku bolesti sa vidljivim kognitivnim problemima i značajnim padom funkcionalnosti. Ovaj stadijum bolesti je najčešći trenutak kada okolina prepozna promene i dovede pacijenta lekaru.

U svojoj daljoj evoluciji simptomi napreduju od blagih, kada obolela osoba zahteva pomoć oko nekih kompleksnijih zadataka i aktivnosti (baratanje novcem, plaćanje računa, korišćenje komplikovanijih aparata), dok je funkcionalnost i nezavisnost još uvek očuvana u značajnoj meri. Kroz dalje stadijume umerene i teške demencije, kognitivne teškoće se usložnjavaju i pojačavaju, rutinske aktivnosti bivaju pogođene, a stepen pomoći okoline, to jest zavisnost bolesnika raste do trenutka potpune nemogućnosti samostalnog funkcionisanja.

Broj obolelih će se utrostručiti

– Epidemiološke studije procenjuju da globalni broj obolelih od demencije danas iznosi oko 50 miliona, što predstavlja više od 100 odsto povećanja u odnosu na period od pre 30 godina, a predviđa se da će se 2050. godine ukupan broj obolelih u populaciji demencije udvostručiti u Evropi, a utrostručiti globalno, što znači da će oko 150 miliona ljudi u svetu bolovati od nekog oblika demencije, uključujući pre svega Alchajmerovu bolest, koja čini 70 odsto svih demencija. Starost je jedan od glavih faktora rizika za nastanak bolesti. Drugi faktori rizika koji doprinose obolevanju od sporadične forme Alchajmerove bolesti su ženski pol, postojanje genetske sklonosti, arterijska hipertenzija, gojaznost, šećerna bolest, fizička neaktivnost, oslabljen sluh, pušenje, depresija, nizak stepen obrazovanja, slabe socijalne interakcije. Od nedavno na listu faktora rizika dodata je prekomerna upotreba alkohola, povrede mozga, aero-zagađenje – pojašnjava dr Kostić i dodaje da korigovanjem faktora rizika trećina slučajeva obolevanja može da se prevenira ili odloži.

Simptomi koj bude sumnju

Među prvim simptomima koji treba da pobude sumnju na Alchajmerovu bolest su, u tipičnim slučajevima, problemi sa pamćenjem skorijih događaja, problemi sa orijentacijom (dan, datum, mesec), zaboravljanje imena, teškoće u nalaženju reči, osiromašenje govora, nesnalaženje u prostoru, nespretnost i nesnalaženje u kompleksnijim radnjama i aktivnostima koje prevazilaze svakodnevnu rutinu, socijalno povlačenje osobe, gubitak interesovanja, volje, inicijative. Neretko su tu i problemi sa spavanjem, anksioznost, impulsivnost, tvrdoglavost, sumnjičavost.

– Lečenje se i dalje zasniva na lekovima koji umanjuju i ublažavaju simptome bolesti. Ovi lekovi ne mogu da zaustave bolest, ali mogu da produže period trajanja blagog i umerenog stadijuma, odnosno da produže stanje zadovoljavajuće funkcionalnosti i nezavisnosti obolele osobe. Cilj kojem težimo u tretmanu obolelih je individualni pristup, orijentisan na svakog obolelog ponaosob, fokusiran na sposobnosti, potrebe, preferencije i resurse pojedinca – kaže dr Kostić.

Naša sagovornica ističe da je Američka agencija za hranu i lekove (FDA) u junu 2021. godine odobrila lek, aducanumab, čije delovanje je usmereno na biološke promene koje su u osnovi bolesti. Lek ima sposobnost da umanji beta amiloidne plakove u mozgu obolelih i namenjen je osobama koji su u ranoj fazi bolesti, blagi kognitivni poremećaj i blaga demencija Alchajmerovog tipa, kod kojih je dokazano prisustvo nakupina amiloida u mozgu (analizom biomarkera). Efikasnost ove terapije kao i potencijalni neželjeni efekti i dalje su pod praćenjem i lek još uvek nije našao primenu u rutinskoj kliničkoj praksi.