Vrsta demencije koja je druga po učestalosti nije zaobišla slavnog glumca Brusa Vilisa


Porodica slavnog glumca Brusa Vilisa objavila je da je njegova tačna dijagnoza frontotemporalna demencija. U pitanju je opaka bolest za koju još uvek nema leka.

Frontotemporalna lobarna degeneracija (skraćeno FTLD) je naziv za kliničku sliku (sindrom) koji obuhvata skup različitih neurodegenerativnih bolesti koje zahvataju čeone i slepoočne režnjeve mozga, sa primarnim obeležjima poput poremećenog ponašanja i poteškoća u jezičkim sposobnostima. Javlja se kod bolesnika do 65. godine života, čineći time tok bolesti posebno teškim koji ostavlja osobu bez osnovnih ljudskih karakteristika, često u vrhuncu njihovog života.

Po učestalosti druga je vrsta demencije uz Alchajmerovu bolest, od koje se razlikuje po tome što amnestički sindrom nije dominantan u ranijim stadijumima bolesti.

Osobe sa frontotemporalnom demencijom imaju poteškoća sa razmišljanjem, pažnjom i prisećanjem onoga što im je rečeno. Imaju poteškoća sa stvaranjem ideja ili izvođenjem radnji za određenu aktivnost pravim redosledom.

Simptomi mogu različito da se razvijaju, u zavisnosti od toga koji deo frontalnog ili temporalnog režnja je zahvaćen. Oni uključuju:

Promene u ponašanju ličnosti
Poteškoće sa jezikom

Lek za ovu bolest ne postoji, cilj je da se adekvatnim terapijama ublažavaju simptomi i pruža podrška i razumevanje obolelom.

Na primer, osoba koja je bila pristojna, civilizovana, zbog ove vrste demencije postaje agresivna, gruba... Neprimereno reaguje, psuje, pa se čak može i potući iako pre FTD-a to nikad ne bi učinila.

Razlog je što su zahvaćeni prednji delovi mozga koji su odgovorni za ljudsko ponašanje. Nema leka, ali se mogu davati oni za stabilizaciju pamćenja, a neretko takvi pacijenti uzimaju klasične psihofarmake poput sedativa da budu manje razdražljivi i manje agresivni. S Alchajmerovom bolešću živi se do 10 godina, a s ovom upola kraće jer mozak brzo propada, kažu stručnjaci.


"Kada su prošle godine počeli problemi Brusa Vilisa s govorom, moglo se pretpostaviti da se radi o frontotemporalnoj demenciji. Afazija je tipični simptom, pa na primer pacijent ne može da izgovori reč predmeta u koji gleda i zna šta je, ali ne može složiti ni razumljivu rečenicu, odnosno pojavljuje se agramatizam. Osim toga može doći i do velikih promena u ponašanju, uključujući i agresiju. Naime, kod FTD-a u početku je manje narušena kognitivna sposobnost, a više motorička", objašnjava prof. dr. Nenad Bogdanović, neurogerijatar sa stokholmskog Karolinskog instituta. Dodaje da se neretko radi o genetskoj, odnosno naslednoj bolesti, što se može potvrditi genskim testiranjem.

"Pogoršanja kod takvih pacijenata idu relativno brzo jer dolazi do drugih motoričkih smetnji sve do problema s disanjem i gutanjem, slično kao kod ALS-a. Takvi bolesnici najduže žive četiri do pet godina nakon pojave simptoma. Lečenje je samo simptomatsko, odnosno leči se na primer depresija ili psihoza", naglašava prof.dr. Bogdanović.