Anksioznost pogađa većinu ljudi i to je prirodan odgovor tela na stres.


Anksioznost svakog od nas pogađa na drugačiji način. Ovaj kompleksan osećaj se javlja kao reakcija na stres i ne može da se izjednači sa stresom. Stres prolazi nakon što situacija koja izaziova stres prestane da se događa tj. kada se uklone stresori. Anksioznost tj. osećanja straha, strepnje i zebnje ostaju i kada više ne postoji razlog koji bismo mogli da detektujemo. Ako anksioznost traje 6 meseci i duže govorimo o anksioznom poremećaju. Obično je anksioznost osećaj koji dolazi i prolazi i možemo je osećati u različitim situacijama (prvi dan na novom poslu, selidba, susret sa nekim do koga nam je stalo. ispit, sastank…) Ipak, u ovim situacijama aknsioznost koliko god da je neprijatna ne ometa naš normalan život. U slučaju anksioznog poremećaja anksioznost je prisutna stalno i ograničava nas u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Simptomi anksioznosti


Sada ćemo navesti simptome anksioznosti ali za postavljanje bilo kakve dijagnoze najbolje je da se konsultujete sa lekarom i stručnjakom.

Simptomi anksioznosti takođe zavise od osobe do osobe i za nekoga to mogu biti leptirići u stomaku a za nekoga ubrzani otkucaji strca. Možemo osetiti i kao da nismo u telu – kao da je prekinuta veza između našeg uma i tela. Generalno je prisutan osećaj straha i osećaj brige, a u određenim okolnostima može doći i do napada panike.

Fizički i mentalni simptomi anksioznosti:



  • negativne misli i uverenja koja nam je teško da kontrolišemo;

  • nemir;

  • strahovi;

  • ruminacija;

  • osećaj da svet oko nas ubrzava ili usporava;

  • problem sa koncentracijom;

  • problem sa spavanjem;

  • depersonalizacija – osećaj odsečenosti od svog tela i uma;

  • derealizacija – osećaj odsečenosti od sveta oko sebe;

  • umor;

  • iritabilnost;

  • neobjašnjivi bolovi i fizičke tegobe;

  • vrtoglavice;

  • lupanje srca;

  • bolovi i tenzija u mišićima;

  • prekomerno znojenje;

  • suva usta;

  • glavobolje.


Uzroci anksioznosti


Stručnjaci se slažu da anksioznosti može da doprinese čitav niz faktora i njihova kombinacija:

  • stres;

  • medicinska stanja kao što su dijabetes i depresija;

  • zloupotreba droge i alkohola;

  • traumatski događaj;

  • zanimanja sa visokim nivoima stresa (lekari, hirurzi, piloti…).


Takođe stručnjaci veruju da se osećaj anksioznosti aktivira u delu mozga koji je odgovoran za strah kao i skladištenje memorije za emocije i sećanja povezana sa strahom.