Evo šta bi sve trebalo da znate o ovom virusu.

Virus Zapadnog Nila prvi put se pojavio 1937. godine u slivu Zapadnog Nila, u oblasti Ugande, a od tada se proširio sa Afričkog kontinenta na Bliski istok, delove Azije i Australije, centralnu i istočnu Evropu i Mediteran. Danas je ovaj virus najrasprostranjeniji arbovirus na svetu.

Iako je virus Zapadnog Nila na prostorima Evrope od 60-tih godina, povećanje broja obolelih zabeleženo je poslednje dve decenije i ima tendenciju rasta. Neki od razloga tome su klimatske promene, intenzivan međunarodni saobraćaj, širenje uzročnika i vektora na novu geografsku oblast, češće izlaganje ljudi divljim životinjama i insektima, promene u mikroorganizmima (rezistencija proizvodnje lekove, poređenja radi, antimikrobne aktivnosti).

Kako se prenosi?

Ljudi se najčešće inficiraju ubodom komarca. Kako su primarni rezervoar zaraze ptice, čovek se najpre zarazi od strane komarca koji je bio u dodiru sa zaraženom pticom. U retkim slučajevima infekcija može da se prenese putem transfuzije zaražene krvi, transplantacije tkiva i organa i vertikalno sa majke deteta (transplacentarno i tokom dojenja). Virus Zapadnog Nila se ne prenosi među ljudima putem kontakta.

Period inkubacije

Simptomi bolesti se mogu primetiti 3 do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca.

Klinička slika

Kod oko 80% inficiranih osoba GZN protiče asimptomatski. Oko 20% zaraženih osoba ima blagu kliničku sliku u vidu groznice, glavobolje, mučnine, povraćanja, što ponekada može da bude praćeno otokom limfnih žlezda ili pojavom osipa na koži grudi, leđa ili stomaka. Obično pomenuti simptomi prolaze u roku od par dana, mada su zabeleženi slučajevi kada je oboljenje trajalo i više
nedelja.

Kod jednog obolelog na 150 inficiranih dolazi do razvoja teške kliničke slike, odnosno neuroinvazivnog oblika bolesti. Tada, pored groznice i glavobolje, u kliničkoj slici dolazi do pojave ukočenosti vrata, stupora, dezorijentacije, kome, tremora, konvulzija, mišićne slabosti i paralize. Ovi simptomi mogu da traju nekoliko nedelja, sa mogućim trajnim neurološkim oštećenjima.

Laboratorijska dijagnostika

Infekcija virusom Zapadnog Nila laboratorijski se potvrđuje na osnovu prisustva IgM antitela na virus Zapadnog Nila u serumu i cerebrospinalnoj tečnosti.

Osetljivost i otpornost

Osetljivost je opšta, ali teža klinička slika javlja se češće kod osoba preko 50 godina starosti. Prisutna hronična oboljenja, kao što su imunosupresija, dijabetes i oboljenja kardiovaskularnog sistema, mogu da povećaju rizik za pojavu težeg oblika bolesti.

Infekcija dovodi do stvaranja imuniteta.

Lečenje

Nema specifične terapije niti vakcine protiv groznice Zapadnog Nila. Bolest se obično završava potpunim oporavkom nakon nekoliko nedelja i meseci. U slučaju teže kliničke slike, oboleli se hospitalizuju.

Mere prevencije

Najlakši i najefikasniji način prevencije bolesti izazvane virusom Zapadnog Nila je sprečiti ubod komarca. Iz tih razloga preporučuju se mere lične zaštite od uboda komaraca i to:

• Upotreba repelenata na otkrivenim delovima tela prilikom boravka na otvorenom.

• Nošenje odeće dugih rukava i nogavica, svetle boje.

• Preporučljivo je da odeća bude komotna, jer komarci mogu da ubadaju kroz pripijenu
odeću.

• Izbegavanje boravka na otvorenom u periodu najintenzivnije aktivnosti komaraca – u sumrak i u zoru.

• Upotreba zaštitne mreže protiv komaraca na prozorima, vratima i oko kreveta.

• Redukcija broja komaraca u zatvorenom prostoru.

• Po mogućstvu boravak u klimatizovanim prostorima, jer je broj insekata u takvim uslovima značajno smanjen.

• Izbegavanje područja sa velikim brojem insekata, kao što su šume i močvare.

• Smanjenje broja komaraca na otvorenom gde se radi, igra ili boravi, što se postiže isušivanjem izvora stajaće vode. Na taj način smanjuje se broj mesta na koje komarci mogu da polože svoja jaja. Najmanje jednom nedeljno treba: isprazniti vodu iz saksija za cveće, posuda za hranu i vodu za kućne ljubimce, iz kanti, buradi i limenki. Ukloniti odbačene gume i druge predmete koji mogu da prikupljaju vodu.

• U slučaju putovanja u inostranstvo, pogotovo ako se radi o tropskom i subtropskom području, obavezno se pridržavati svih navedenih mera prevencije

• U slučaju pojave bilo kakvih simptoma koji su kompatibilni sa neuroinazivnim oblikom bolesti, odmah se javiti izabranom lekaru.

Specifične mere prevencije

Vakcina protiv groznice Zapadnog Nila za primenu kod ljudi ne postoji, ali su ispitivanja u toku.