Prema kliničkom psihologu dr Vanesi Kenedi, usamljenost je više od onoga što se vidi.
- Usamljenost je uznemirujući osećaj izolacije ili nedostatka povezanih, poverljivih odnosa - objašnjava ona, piše Real Simple.
Može poprimiti mnogo oblika, od toga da nemate smislene veze do osećaja nepodržanosti u stresnim situacijama do straha od ideje povezivanja sa drugima.
- Dok je usamljenost s vremena na vreme uobičajena, sveprisutna usamljenost koja utiče na vaše raspoloženje ili kvalitet života zahteva pažnju. Jedan znak na koji treba obratiti pažnju je oštećen san, posebno ako se završi noćnim morama.
Odakle dolaze noćne more
- Noćne more se javljaju kada je naš svesni mozak isključen, ali naša podsvest i dalje reaguje na svet oko nas - kaže klinički psiholog dr Megan Markum i dodaje kako istraživanja pokazuju da noćne more često dolaze tokom REM spavanja, ili dubljih faza sna, kada je podsvest aktivna.
Kada se posredni faktori, poput stresa, anksioznosti ili izlaganja traumi, pogoršaju, naš san brzo odražava ta osećanja.
Evo kakva je veza između usamljenosti i noćnih mora
Većina nas u svakodnevnom životu doživljava normalnu količinu stresa i anksioznosti, ali kada se sa ovim incidentima suoče ljudi koji doživljavaju hroničnu usamljenost, često nemaju kome da se obrate.
- Veza između usamljenosti i noćnih mora može biti povezana sa našim umom koji divlja od strahova i anksioznosti bez društvene podrške koja bi nas smirila - kaže dr Kenedi. Ljudi koji prijavljuju da se osećaju usamljeni imaju veći rizik od razvoja hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti i drugih zdravstvenih stanja koja se pogoršavaju stresom. Usamljenost se takođe može kategorisati na dva načina: društvena usamljenost i emocionalna usamljenost.
- Društvena usamljenost se definiše kao odsustvo društvene interakcije ili odnosa i slična je izolaciji ili povlačenju iz društvene interakcije. Emocionalna usamljenost je osećaj da se neko ne oseća emocionalno blisko ili da ga drugi dobro ne razumeju. Nije samo nedostatak veze ono što može dovesti do usamljenosti, već i uverenje da nas niko ne razume, zaključuju psiholozi.