Doktorka je sumirala svoj dosadašnji 20-godišnji rad, otkrivši u intervjuu šta je prema njenom mišljenju jedan od okidača za nastanak tumora u organizmu.

"Najviše iskustva imam sa ženama obolelim od raka dojke, radim i razgovaram sa njima više od 20 godina, slušam njihove priče i znam pozadinu njihovih karcinoma, a tu je uvek neka emocionalna trauma na prvom mestu. Ima mnogo posla, da se leči i duh i duša i telo i, po mom mišljenju, cela porodica u isto vreme", istakla je  dr Sušac i dodala da ne samo da su decenije života dehumanizovale ljude, već da postoje i posledice perioda pandemije korone.

"U kliničkoj praksi primećujemo da je sve više istovremenih pojava različitih vrsta karcinoma, te da pacijent može da ima, na primer, rak debelog creva i rak pluća, dojke i pankreasa. Nije jedna bolest koja se proširila, već su se u isto vreme razvila dva različita karcinoma, što nazivamo sinhroni karcinomi."

Doktorka je takođe navela da se u praksi Hrvatske, gde živi i radi, primećuje i da je smanjena dob u kojoj se javljaju bolesti i kada pacijenti dolaze u ordinacije, a njena najlmađu pacijentkinju koju je lečila sa tumorom dojke imala je svega 19 godina.

Upitana zašto raste broj obolelih od raka dojke, ona je iznela mišljenje da se sve više žena pregleda, pa se samim tim i otkriva više karcinoma.

"Drugi razlog je brz način života i jedenje visoko rafinisane hrane. Prerađeni prehrambeni proizvodi su puni supstanci kao što su pesticidi i druge hemikalije koje će, ako se konzumiraju dugo i uporno, pokrenuti kaskadu transformacije normalne ćelije u abnormalnu. Sklona sam teoriji da u hrani postoje tzv. endokrini disruptori, što je posebno važno kod raka dojke, koji je dominantno hormonski zavisan, u 70 do 75 odsto slučajeva. Ove supstance po strukturi nisu hormoni, ali deluju kao oni, odnosno pokreću kaskadni put koji ubrzava rast tumora, izbegavajući kontrolne sisteme u telu", prenosi Jutarnji.hr.

Dr Sušac objašnjava da su karcinomi dojke, prostate i štitaste žlezde, kao i ADHD kod dece i autizam danas striktno povezani sa njima.

"Dakle pet entiteta u medicini. Ovi endokrini disruptori prekidaju neke telesne procese, ubacuju se i deluju van naše kontrole. Kada, recimo, nadbubrežna žlezda radi svoj posao, mozak joj šalje signal "to je to, sad stani", ali disruptor radi neprekidno, mozak mu ne može ništa. Naši autonomni sistemi, odnosno nervni i endokrini sistem, svojim mehanizmima regulišu sve funkcije u telu, ali takve supstance mogu da ih poremete i to je dokazano."

A tu je, kako kaže, i genetika važan faktor.

"Treba znati da li u porodici ima obolelih od raka, majčina i očeva strana su podjednako bitne, ali prema statistikama, broj ljudi koji su od roditelja nasledili genetsku grešku od raka dojke je pet do najviše deset odsto. Kako objasniti ostale? Kao što sam upravo rekla, genetike je važnija epigenetika, odnosno uslovi pod kojima će se aktivirati geni koji dovode do bolesti."

Međutim, doktorka ističe nešto što se najčešće najviše zanemaruje kada je u pitanju naše fizičko zdravlje.

"Duhovni i mentalni život, psihološki profil i karakter čoveka izuzetno su važni kada se boluje od raka i tokom lečenja. Danas, nažalost, možemo reći da će svaka treća ili četvrta osoba koju sretnemo na putu biti oboleli od raka. Dijagnostika i terapija su sve bolje, ali je i sve više karcinoma. To ide donekle proporcionalno, tako da ne zaostajemo u dijagnostičkim i terapijskim procedurama u odnosu na incidencu. Broj obolelih od raka dojke je veliki, ali danas veliki broj žena u četvrtom, najvišem stadijumu bolesti živi dugo. Tri, četiri, čak pet puta duže nego ranije."

Rani početak bolesti je retkost, do 15 slučajeva godišnje, ali i to treba uzeti u obzir.

"Zato uvek savetujem ženama da bar jednom pre 30. godine urade ultrazvučni pregled, ne da bismo nešto našli, već da bismo znali šta ima ili ne, pa nam je kasnije lakše da pratimo da li se nešto menja i kada se nešto desilo, bilo da je cista ili fibroadenom. Ako žena dođe na prvi ultrazvučni pregled u 40. godini, ne možemo uvek sa sigurnošću da znamo šta vidimo, pa moramo da uradimo punkciju i biopsiju, jer se nešto maligno može sakriti u vidu onoga što izgleda benigno. Rizik se povećava nakon 30. godine."

Upitana da li se i sama pridržava svih nabrojanih mera, dr Sušac ističe da ide redovno na preglede, uključujući i mamograf.