Starije osobe često kažu da deca i unuci ne dolaze da ih posete ili da ih premalo uključuju u svoje živote.

Socijalni pedagozi smatraju da je u našem društvu nesumnjivo prisutan "ejdžizam", svojevrsna diskriminacija starijih osoba, a na međusobnom uvažavanju i povezivanju treba da rade obe strane.

Pedagog iz udruženje Pragma Angelina Krsnik za Mirovina.hr objasnila je današnji odnos mladih prema starijima, a otkrila je i zašto su pre mlađi i stariji bili ‘povezaniji’.

Iako je nerazumevanje i odrastanje u drugačijim okolnostima uvek bilo prisutno, danas se jaz između starijih i mladih osoba oseti više nego ikada.

 

Krsnik kaže da je odnos mlađih prema starijima vrlo složen i pod uticajem brojnih društvenih, ekonomskih i kulturnih faktora.

Stavovi mladih prema starijima variraju zavisno od predrasuda i stereotipa o starijim osobama kojima su izloženi i koje u svojoj okolini usvajaju. Takođe, rekla je kako se danas sve češće termin ‘bumer’ koristi kao nešto uvredljivo i omalovažavajuće pa se time nastoji pokazati stav mlađih generacija prema starijima. Podsetimo, ‘bumeri’ su rođeni nakon II. svetskog rata u zapadnom svetu kada je nastupio procvat ekonomije, a poznati su po redefinisanju i odbacivanju tradicionalnih vrednosti.

– Doživljavaju ih kao ‘zaostale’, van veze s realnošću po pitanju životnih prilika, finansijskog i stambenog pitanja mladih i vrlo čvrstih političkih i kulturnih stavova koji nisu nužno u skladu s najboljim interesom mladih ljudi i njihove budućnosti. Međutim, ne posmatraju svi mladi starije od sebe tako; i dalje je prisutno poštovanje, posebno kod mladih koji su u obrazovanju, volontiranju ili u svojoj neposrednoj porodici od malena negovali odnose sa starijima te tako naučili o vrednostima međugeneracijske saradnje i učenja iz iskustva starijih, istakla je Krsnik.

Pre su u u državama bivše Jugoslavije postojale višegeneracijske porodice što znači da je postojao suživot baka i dedova s unucima jer su svi živeli u istoj kući. Osim toga, Krsnik je naglasila kako i danas postoji takav oblik suživota, ali u manjem broju kao i što je uglavnom prisutno u manjim mestima i selima.

– Takav oblik suživota ima brojne prednosti kao što su deljenje odgovornosti za brigu o domaćinstvu, emocionalna podrška, ekonomska isplativost, ali i prenos iskustava i tradicija starijih mlađima. Sve to im omogućava provođenje više vremena zajedno i emocionalno povezivanje što uveliko utiče na to kako mladi doživljavaju starije i s kolikim poštovanjem im se obraćaju. U prošlosti je to svakako bilo učestalije zbog organizovanosti života, ali to ponajviše zavisi od same porodice i isticanju važnosti međugeneracijskog druženja i odnosa, kazala je socijalna radnica.

Sve o "ejdžizmu"

Krsnik je kazala da je tzv. ejdžizam, kao tip diskriminacije prema starijima prisutniji više nego ikada pre i rapidno se širi, a to su pokazala i istraživanja.

Čak 98 posto mladih priznaje da ima diskriminatorne misli prema starijim osobama, pokazali su podaci jednog kanadskog istraživanja.

Istakla je i kako je diskriminacija prema penzionerima danas ukorenjena u kulturi koja favorizuje mladost te da i to dovodi do marginalizacije starijih osoba.

– Prethodno sam se dotakla termina ‘bumer’ što prema opisu stereotipa koji s njim dolaze savršeno ilustruje današnji ejdžizam. Inače, ejdžizam je veliki problem koji utiče na kvalitet mentalnog zdravlja i može uzrokovati osećaj beskorisnosti i socijalnu izolaciju onih koji su njime zahvaćeni. Kako bi se ejdžizam smanjio, važno je raditi na razbijanju predrasuda i promovisanju pozitivnih slika o starijim osobama i njihovoj važnosti za funkcionisanje društva. Uključivanje starijih osoba u društvo iziskuje saradnju svih generacija i to je jedna od stvari u kojoj su starije osobe u pravu, poručila je.

Isto tako, objasnila je kako se danas neguje ideja individualizma na koju starije osobe, zbog kulturalnih i socijalnih okolnosti u kojima su kao odrasli živeli, gledaju kao nešto negativno.

Naglasila je kako se danas stvara veliki generacijski jaz, međusobno nerazumevanje i nepoštovanje jer stariji mlađima žele približiti svoj koncept zajednice i važnosti te zajednice.

Poručila je kako mladi to teško mogu razumeti zbog drugačijih životnih okolnosti i odrastanja.

‘Stariji bi trebali biti otvoreni prema novim iskustvima’

I jedni i drugi bi trebali više raditi na smanjivanju generacijskog jaza i otvoriti se ideji uključivanja. Socijalni pedagoga je naglasila kako uključivanje starijih osoba u društvo zahtieva saradnju svih generacija.

Objasnila je kako mladi kao nositoci savremenog društva treba starije da uključe u aktuelne aktivnosti, pomoći im da se osećaju prihvaćeno, na primer volontiranjem u domovima za starije osobe.

Takođe, uključiti se u društvo mogu i sudelovanjem u edukacionim programima koji su usmereni na poboljšavanje medijske i tehnološke pismenosti.

Bitno je starije podsticati i na fizičke aktivnosti koje se mogu zajednički obavljati, kulturne manifestacije kojima će biti uvedeni u svet mladih i obratno.

Tako se zajedničkim naporima obe generacije može podsticati aktivno starenje, čime dolazi i do bolje generacijske povezanosti.

– Stariji bi s druge strane trebalo da pokažu otvorenost prema novim iskustvima i iskoristie prilike za uključivanje koje im se nude. Mogu sami inicirati druženja jedni s drugima, ali i s mladima pozivajući ih u svoj ‘svet’. Iz iskustva znamo da se stereotipi i predrasude prema starijim osobama smanjuju kada oni mladima pokažu interes za ‘novi svet’ jer važno je ne zapasti u ideju ‘starosti’.

Nekada stariji sami sebe sabotiraju kroz negativno razmišljanje o starenju, koje je ustvari prekrasan i nedovoljno cenjen proces života koji nam govori koliko dug i ispunjen život smo vodili i još uvek imamo priliku voditi, kazala je Krsnik i zaključila kako starije treba podsetiti da su svaki dan mlađi nego što će ikada više biti, a to im može biti motivacija da iskoriste svaki dan u njegovoj punini.