Najnovija analiza američke Nacionalne ankete o zdravom starenju pokazuje da bake i deke koji provode puno vremena s unucima ređe osećaju usamljenost i boljeg su mentalnog, pa i fizičkog zdravlja.

Ako s unucima kuvate, sređujete baštu ili ih čuvate kroz igru, to je ujedno i odličan način da poboljšate svoje zdravlje.

Anketa koju su sproveli American Association of Retired Persons i Michigan Medicine, otkrila je da ispitanici koji imaju unuke rđe osećaju društvenu izolaciju i prijavljuju bolje mentalno zdravlje.

Među ispitanicima starijima od 50 godina, njih 72 posto koji imaju unuke izjavilo je da se gotovo nikada ne osećaju izolovano, dok je to isto reklo 62 posto onih koji nemaju unuke.

Uz to, samo devet posto baka i dedova kazalo je da su lošeg mentalnog zdravlja, u poređenju s 13 posto osoba koje nemaju unuka.

 

Štit od niza bolesti

 

“Interakcija s decom i širom porodicom ne samo da donosi radost, već ima i značajne zdravstvene koristi koje su ranije bile potcenjene”, kaže dr. Jeffrey Kullgren, upravnik istraživanja.

Bake i dedovi koji su češće viđali unuke osećali su se još bolje – među onima koji su unuke mlađe od 18 godina viđali svaki dan ili gotovo svaki dan, njih 78 posto je reklo da se gotovo nikad ne osećaju izolovano. To je izjavilo i 73 posto onih koji su unuke viđali jednom nedeljno ili mesečno i 65 posto onih koji su ih viđali svakih nekoliko meseci ili ređe, piše Moje Vrijeme.

Istraživanje nije dokazalo da unuci direktno poboljšavaju mentalno zdravlje svojih baka i dedova jer je moguće da su osobe koje provode više vremena s unucima već u startu imale bolje mentalno zdravlje.

Međutim, rezultati se uklapaju u širi niz istraživanja koja pokazuju da su usamljenost i društvena izolacija štetni za zdravlje te da mogu povećati rizik od depresije, demencije, suicida, ali i srčanih bolesti, moždanog udara i dijabetesa tipa 2.

 

Uključenost i mentalno zdravlje

Prof. Kate Bauer, sa Sveučilištu Michigan, koja proučava odnose baka i dedova s unucima, takođe ističe kako njihova istraživanja sugerišu da aktivno učestvovanje u životima unuka, posebno u kontekstu mentalnog i kognitivnog zdravlja, ima izuzetno zaštitnu ulogu. “To nas zaista štiti jer smatram da je ljudima osobito za mentalno zdravlje važno osećati se potrebnim, korisnim, kao i da je neko voljan da ih saslušati”, kaže Bauer.

Vreme provedeno s unucima bake i dedove može podstaknuti da se suoče s različitim izazovima starenja, ali i da ostanu povezani sa širom zajednicom – bilo kroz zahtevnije zadatke poput vožnje unučadi na trening ili pak kroz prenošenje porodičnih recepata, smešnih porodičnih priča ili kulturnih tradicija.