Kako su se ljudi nekada pretežno bavili zemljoradnjom, veliki broj običaja je usmeren upravo ka plodnosti zemlje i dobrom rodu voća i drugih plodova.
Jedan od tradicionalnih božićnih ukrasa – božićna pšenica, sadi se, po običaju na dan Svete Varvare ili na Nikoljdan.
Do samog Božića, ova pšenica, koja simboilzuje oživljavanje prirode, novi život i rodnu godinu, treba da izraste.
Verovatno neki ne znaju šta sa njom treba raditi posle, pa je i bacaju, što je velika greška.
Običaj nalaže da se na drugi dan Božića pšenica iznosi iz kuće. Ona se ne baca, već se stavlja na drvo, odnosno na voćku, kako bi ono te godine bilo plodonosno.
U gradskim sredinama, gde nema voćnjaka, domaćin može pšenicu da stavi na bilo koje drvo u parku. Bitno je samo da se zasad ne baca.
Tako, ako vam pšenica još ukrašava dom, može trajati još neko vreme ali na kraju nikako je nemojte baciti već postupite po ovim lepim običajima.
- Sve oko Božića je usmereno ka prirodi, ka novog vegetacionoj godini, ka novom letu zbog rađanja i plodnosti, i svako domaćinstvo koje poseduje recimo vinograd, šalje domaćina u vinograde da se nazdravlja Božiću. Nose se i delovi badnjaka i kače za vinovu lozu da bi bilo gražđa, a vinograd rodan - rekla je Vesna Marjanović, etnolog za RTS.
Komentari (1)