Pravoslavna Nova godina, ili  Srpska Nova godina, ili Julijanska, praznik je koji se slavi  13. januara, kao početak nove godine po Julijanskom kalendaru.

Samim tim ponovo se podiže praznična atmosfera posle dočeka Nove godine 1. januara.

U današnje vreme sve veći deo srpske populacije slavi Srpsku novu godinu pa se širom gradova organizuju proslave na trgovima, u restoranima, klubovima...

Zvanično 1919. godine Kraljevina SHS prelazi na računanje vremena po Gregorijanskom kalendaru. Kako Srpska pravoslavna crkva nikada nije priznala taj kalendar, ona je nastavila da obeležava praznike na tadašnji način a s vremenom je to postalo sve uobičajenije i u narodu.

Ona se slavi, što se tiče Balkana, i u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (Republika Srpska), Makedoniji, delovima Hrvatske...

Takođe se slavi u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji, Gruziji...

Zanimljivo je i to da tradicija obeležavanja Julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj (kao Alter Silvester), kao i u nekim delovima Galske zajednice u Škotskoj (Edinburški Am Bothan).

Po narodnim običajima za Novu godinu Srbi su se skupljali i igrali narodne igre.

U Rusiji je do 1699. godine korišćen vizantijski kalendar, s početkom godine 1. septembra i brojanjem godina od Postanja. Petar Veliki je zadržao julijanski kalendar a dekretom je odredio 1. januar kao početak godine i to 1700. godine, koja se do tog trenutka računala kao 7208.

Prema pisanju "Politike" iz 1939. , "kalendarska Nova godina" je više slavljena u centru Beograda a pravoslavna je bila "praznik malog čoveka" na periferiji.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca gregorijanski "novi" kalendar je zvanično prihvaćen Zakonom o izjednačavanju starog i novog kalendara od 10. januara 1919. godine objavljenom u prvom broju Službenih novina Kraljevstva SHS.

Ovim Zakonom je predviđeno da u celoj državi 15. januara prestaje da važi "stari" kalendar i počinje "novi".

"Srpska Nova godina" ranije se više dočekivala u sopstvenom domu, gde se pripremala svečana trpeza. Služila se vruća rakija, kuvano vino i krofne.

Javnu proslavu nove pravoslavne godine organizovala je prva beogradska "Kasina", a sledećih godina pridružile su se sve prestoničke kafane, lokali i bioskopi, zatim se prešlo na proslave na otvorenom, uz muziku i vatromet.

Na ovaj dan obeležava se i Obrezanje Isusa Hrista i Sveti Vasilije Veliki.

Srbi praznik posvećen obrezanju Isusa Hrista nazivaju i Mali Božić, pa se u mnogim krajevima na ovaj dan ponavljaju neki obredi svojstveni praznovanju Hristovog rođenja.

U nekim krajevima se na taj dan spaljuju ostaci badnjaka. Kao što se za Božić mesi pogača česnica, za mali Božić se mesi poseban obredni hleb - "vasilica".

Takođe, veruje se, da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cele godine imali napretka.