Jaron beše rođen u gradu Tijani kapadokijskoj od dobre i blagočestive majke Stratonike, koja beše slepa.
Beše Jeron vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom sinovskom ljubavlju služaše slepoj majci svojoj Stratoniki.
Iz ta dva razloga ne htede ići u vojsku, nego istuče i otera one koji behu poslati da ga uzmu. Jer, žao beše Jeronu ostaviti svoju bespomoćnu slepu majku teško mu beše i pomisliti da će kao vojnik biti prinuđen da se klanja i žrtvoprinosi idolima.
Najzad bi Jeron uhvaćen i sa još nekim hrišćanima odveden pred kneza u grad Melitinu.
Kada behu na putu, jedne noći javi se neko Jeronu u belom odelu i reče mu: “Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k Njemu preći da primiš od Njega čest i slavu.”
I od te vesti ispuni se srce Jeronovo radosti neiskazane. Kad stigoše u Melitinu, behu svi bačeni u tamnicu.
Tu Jeron s velikim žarom utvrđivaše u veri sve zatvorene, moleći ih da niko ne otpadne no svi da dragovoljno predadu telesa svoja na muke i smrt za Hrista.
Pred knezom svi jednoglasno izjaviše veru u Hrista Gospoda, samo jedan rođak Jeronov, po imenu Viktor, otpade od vere.
Jeronu bi odsečena ruka, potom bi šiban i različno mučen, dok najzad ne bi, zajedno sa ostalima, mačem posečen. Idući na gubilište njih 33 mučenika pevahu psalam: Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem.
Da spomenemo i po imenu ove česne mučenike, čija su imena upisana u Knjigu Života: Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Varahije, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin, Teodor, Valerije, Ksant, Teodul, Kalimah, Evgenije, Teodot, Ostrihije, Epifanije, Maksimijan, Dulkitije, Klavdijan, Teofil, Gigantije, Dorotej, Teodor, Kastrihije, Anikit, Temelije, Evtihije, Ilarion, Liodot i Amonit.
Neki Hrisant otkupi odsečenu glavu Jeronovu i česno je sahrani, a docnije nad njom podiže crkvu u ime svetog Jerona. A odsečena ruka mučenikova bi odnesena njegovoj slepoj majci.
Postrada sveti Jeron sa družinom 298. godine i pređe u slavu Hristovu.
Molitva:
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Prepodobni Lazar Galasijski
Stub od svetlosti javio se nad kućom, gde se on rodno.
Iz svog sela Magnezije otišao je u Jerusalim na poklonjenje svetinjama i tamo se zamonašio u manastiru svetog Save Osveštanog.
Posle 10 godina nastanio se na gori Galasijskoj i podvizavao se na stolpu kao stolpnik, čudotvorac za života i po smrti.
Veliko uvaženje prema njemu imao je car Konstantin Monomah. U starosti preselio se Lazar sveti u večnost, krajem XI stoleća.
Molitva:
Neprestalnim molitvama i potocima suza stub si orosio i uzdasima iz dubine duše umnožio si velikim trudom svoje talante, svima dajući oproštaj grehova, prepodobni oče naš Lazare, moli se Hristu Bogu da spase duše naše.