Kada je prvi put u Srbiji bilo uređeno pitanje na koji način odlučiti o pravu na penziju osiguraniku koji je trebalo da za neki period sam uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje ali to nije učinio, odlučeno je da se takvom osiguraniku ne može isplaćivati penzija. Dakle, čak i u slučaju da osiguranik ispunjava uslov za penziju i bez perioda staža za koji nije plaćen doprinos, on nije
mogao da je koristi. Rešenjem bi se utvrdilo pravo na penziju, čak i njen iznos, ali bi takvo rešenje ostalo – mrtvo slovo na papiru. Isplata penzije je počinjala tek nakon što penzioner namiri celokupan dug.

Promena zakonskih odredbi

Istini za volju, ova odredba je daleko strože primenjivana kod osiguranika poljoprivrednika i samostalnih delatnosti, nego što je to bio slučaj sa osiguranicima zaposlenima. Osiguranici zaposleni
nikada nisu ni mogli da imaju dug za doprinose u periodu zaposlenja, ali su takođe neki od njih ostajali dužni. U pitanju su bili periodi dobrovoljnog, ugovornog ili osiguranja po osnovu rada u inostranstvu. Blaži stav je zauzet verovatno upravo iz razloga što osiguranici ne bi ni bili zaduživani da nisu sami podneli zahtev da im se ovi periodi utvrde u staž.

Godine 2006. ove zakonske odredbe su ublažene. Od te godine su i „dužnici“ mogli da koriste stečeno pravo na penziju, ali uz obustavu jedne trećine njenog mesečnog iznosa. Iako opterećenje penzije u visini od jedne trećine može da deluje kao veliko, ova promena je zapravo znatno poboljšala položaj penzionera jer je dve trećine penzije na računu svakako mnogo povoljnije nego ništa.
Ovaj propis primenjivan je godinama, a u tom periodu uočavani su i njegovi nedostaci. Penzionerima na koje se propis odnosio svakako je jedan od najvećih problema predstavljao redosled naplate duga, u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji je u pojedinim periodima prioritet davao namirenju kamate, dok se iznos glavnog duga namirivao
sa nižim prioritetom. Jedna trećina mesečnog iznosa penzije koja se odbijala često nije bila dovoljna da podmiri kamatu, pa je ovakav način naplate praktično značio da neki penzioneri nikada
ne bi namirili dug i dobili punu penziju.

Pored ovoga, uočene su i druge nedoslednosti, poput različitog načina obračuna u slučaju kada je dug utvrdila Poreska uprava u odnosu na dug utvrđen od strane Fonda PIO.

Nadležnost Poreske uprave

Ovakve i druge uočene situacije dovele su do toga da se zakonski propisi ponovo izmene, pa je od 30. septembra 2018. godine prestala obustava jedne trećine mesečnog iznosa penzije, odnosno od
tog dana svim penzionerima se isplata prava vrši srazmerno periodima osiguranja za koje su uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje. Dakle, dug za doprinose se više ne namiruje kroz obustavu penzije, već su za njegovo namirenje nadležne državne institucije ovlašćene za obračun i naplatu duga, a to je po pravilu Poreska uprava. Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje samo u izuzetnim slučajevima vrši obračun i naplatu duga. U slučajevima kada je svojstvo osiguranika utvrđeno rešenjem Fonda, poput svojstva osiguranika po osnovu ugovora o sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja (za samostalne profesionalne delatnosti – muzičare, novinare, sportiste, stručne prevodioce i slično), Fond je nadležan da obračuna i naplati doprinose za PIO. U ovim slučajevima nadležna stručna služba Fonda će proveriti u kojoj meri su doprinosi uplaćeni i koliki je preostali iznos duga. Ukoliko je obaveza uplate doprinosa utvrđena u nekom ranijem periodu, od dana dospeća računa se i zakonska kamata, a ukoliko se svojstvo osiguranika tek utvrđuje, obaveza uplate doprinosa obračunava se prema važećoj najnižoj osnovici i zakonskoj stopi doprinosa, što uz blagovremenu uplatu omogućava namirenje doprinosa bez kamate čak i kada se uplata odnosi na neki raniji period osiguranja.

Kako su u 2018. godini izmenjeni i propisi u pogledu utvrđivanja prestanka osiguranja po osnovu produženog osiguranja, po članu 15 Zakona o PIO (tzv. dobrovoljno osiguranje), ukoliko
se utvrdi da postoji dug, a od dospelosti je proteklo više od šest meseci, utvrđuje se prestanak osiguranja sa danom do koga su plaćeni doprinosi. Praktično, dug po donošenju takvog rešenja više i
ne postoji, ali istovremeno ne postoji ni mogućnost da se naknadno uplati neki period, čak i ako je uslov za penziju.

Naplata na najnižu važeću osnovicu

U slučajevima kada se u postupku ostvarivanja prava na penziju utvrdi da je iznos doprinosa trebalo da utvrdi Poreska uprava ali da takav postupak nije blagovremeno sproveden, Fond je u obavezi da Poreskoj upravi pošalje obaveštenje o periodu za koji je utvrđeno da je osiguranik obavljao samostalnu delatnost ili se bavio poljoprivredom, a za koji je potrebno naknadno obračunati iznos doprinosa. Zatim se pristupa izradi privremenog rešenja, odnosno – podnosilac zahteva ne mora da čeka da Poreska uprava sprovede postupak i obračuna dug pre nego što se odluči o pravu na penziju. Od ovog pravila postoji izuzetak, a to je slučaj kada period za koji doprinosi nisu plaćeni predstavlja uslov za ostvarivanje prava. U tim situacijama neophodno je da Poreska uprava naplati doprinos i to najmanje za period staža koji je uslov za penziju. Najbolje je da se podnosilac zahteva i lično obrati Poreskoj upravi kako bi se postupak naplate duga za potreban period osiguranja sproveo u što kraćem roku.

Kada je doprinos plaćen, Poreska uprava izdaje novo uverenje o toj činjenici a zatim se utvrđuje i period staža koji je nedostajao. Naplata doprinosa vrši se na najnižu osnovicu koja je važeća u vreme obračuna i naplate, a u uverenju se iskazuje odgovarajuća najniža osnovica koja je važila u periodu u kome je staž navršen. Ova osnovica koristi se za obračun visine penzije.

Moguća je i situacija da je o pravu na penziju odlučeno privremenim rešenjem, jer neki period obavljanja delatnosti zbog duga nije uračunat u ukupan staž osiguranja. Osiguranik u kasnijem periodu može da namiri doprinos koji duguje i dostavi odgovarajuće uverenje kao dokaz. Zatim se pristupa donošenju rešenja kojim se zamenjuje privremeno rešenje i mesečni iznos penzije utvrđuje uz uračunavanje i perioda staža za koji su doprinosi naknadno plaćeni