Penzije u zemljama Zapadne Evrope, koje iznose preko 1.000 evra, za naše prilike su fantastika, kao što je fascinantno kako penzioneri sa najmanjim penzijama u Republici Srpskoj uspevaju uopšte da prežive.
Kako podseća BN, od Nove godine sledi redovno usklađivanje penzija, što je zakonska obaveza a koliko će iznositi još se ne zna.
Ako pitate penzionere koliki iznos penzije bi bio dovoljan za dostojan život, odgovor je: “Hiljadu maraka sigurno” (što je oko 500 evra).
Kako napominju, broj penzionera približio se broju radnika, a dotacije države PIO Fondu na mesečnom nivou trenutno iz redovnh budžetskih prihoda iznose oko 20 miliona konvertibilnih maraka (10 miliona evra).
U budućem vremenskom periodu može se očekivati samo povećanje ovog iznosa a takođe treba očekivati da isplata penzija iz obaveznog penzionog osiguranja bude realno sve niža, kaže ekonomista Milenko Stanić.
Imajući sve ovo u vidu, neophodno je da svaki građanin razmišlja o alternativnim izvorima prihoda za treće doba, smatra on.
Inače, od 2017. godine u Republici Srpskoj funkcioniše dobrovoljni penzijski fond.
“Treći stub penzijskog sistema oličen u Evropskom dobrovoljnom penzijskom fonu funkcioniše već šest godina. Možemo reći da je profunkcionisao s obzirom da imamo već 40.000 članova, da smo preko 2.000 članova isplatili i da je negde praktično svaki sedmi zaposleni u Republici Srpskoj član našeg fonda. Član dobrovoljnog penzijskog fonda može biti svako punoletno fizičko lice bez ikakvih ograničenja. Uplate najčešće vrše poslodavci kako bi iskoristili poreske olakšice koje su uvedene zbog promovisanja dobrovoljne penzijske štednje, zbog tih dugoročnih efekata”, kaže Gordana Drobnjak, direktor Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom.
Ipak, kad je u pitanju štednja, postoje ozbiljna ograničenja.
“Ozbiljno ograničenje za uplate dugoročne štednje jesu niska primanja većine naših radnika i nemogućnost uošpte da štede. Drugo veliko ograničenje je nepoverenje u sistem, propast velikog broja poslovnih banaka...”, kaže Stanić.