Holandija ima jedan od najkvalitetnijih penzijskih sistema na svetu, ali je i jedna od država sa najboljim životnim standardom u Evropi.

Holandija važi za jednu od najboljih država za život penzionera između ostalog i zbog sigurnog i održivog sistema. Penzijski sistem je organizovan tako da obezbeđuje dobre prihode za najstariju populaciju, a istovremeno je u potpunosti održiv.

Interesantno je da je oko 30% stanovnika Holandije starije od 65 godina, a prosečan životni vek je 82 godine.

Prema istraživanjima iz 2020. Holandija je rangirana na petom mestu u svetu za penzionisanje, po kriterijumima zdravlja, finansija i kvaliteta života. Istovremeno, holandski penzijski sistem je zauzeo prvo mesto u svetu prema kriterijumima adekvatnosti, stabilnosti i integriteta.

Holandski penzijski sistem ima tri komponente – državne penzije, penzije stečene po ugovoru o radu i privatne penzije.

Svi ljudi koji su između 17. i 67. godine boravili, ili radili u Holandiji imaju pravo na državnu penziju.

Ovo je takozvana osnovna penzija. U Holandiji je u toku prelazni period u kom se uslovi za penziju postepeno povećavaju. Uslov je trenutno 66 godina i 10 meseci života, a od 2024. godine će uslov biti 67. godina života za starosnu penziju.

Do 2028. godine se uslovi sigurno neće menjati, a od te godine je dalji rast uslova moguć samo ako dođe do daljeg produženja prosečnog životnog veka.

Drugi stub čine penzije koje se ostvaruju po ugovoru o radu. Ovaj stub nije obavezan, ali statistike govore da više od 90% holandskih poslodavaca zaposlenima nudi penzijske šeme kojima upravlja neki od privatnih fondova. Holandski privatni penzijski fondovi raspolažu kapitalom od blizu 2 biliona (2.000 milijardi) američkih dolara i ispred njih su samo oni u SAD, Velikoj Britaniji i Australiji. Ukupna imovina privatnih penzijskih fondova je čak 191% holandskog BDP, što je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji.

U Holandiji postoje tri osnovne vrste ovih fondova. Prvi su sektorski i opslužuju velike grane privrede – na primer obrazovanje, građevinarstvo, maloprodaju. Drugi su korporativni, koji opslužuju zaposlene u jednom preduzeću, ili korporaciji. Treći opslužuju nezavisne profesionalce poput advokata, lekara specijalista i slično.

Ovakva organizacija omogućava da skoro svi zaposleni, odnosno samozaposleni mogu da koriste drugi stub osiguranja. Imajući u vidu visok životni standard u Holandiji, velika većina se na to i odlučuje jer im izdvajanje dela zarade u ovom cilju ne umanjuje značajno porodični budžet. Generalno, Holanđani imaju toliko poverenje u penzijske fondove da vrlo često već pri konkurisanju za novi posao proveravaju da li poslodavac predviđa uplatu doprinosa u drugi penzijski stub i na koji način to radi. Pored toga, platni listići obično sadrže i podatke o uplaćenim doprinosima, a zainteresovani stanje svog penzijskog računa mogu i neposredno da provere putem interneta.

Važno je napomenuti da većina samozaposlenih nema drugi način da uplaćuje doprinose, osim da to čine sami. Oni nemaju poslodavca koji bi o tome vodio računa umesto njih.

Iz tog razloga, samozaposleni se najčešće odlučuju za treći stub penzijskog osiguranja – privatne penzije.

Ovaj stub sastoji se od individualnih bankarskih i osiguravajućih „proizvoda“ za koje se plaćaju doprinosi. Ovi doprinosi do izvesne mere omogućavaju osiguranicima poreska oslobođenja. Ovo je veoma važno najviše za one koji nemaju mogućnost da obezbede penziju iz drugog stuba. Među njima ima i onih koji su zaposleni kod poslodavaca koji nisu obezbedili ugovor sa nekim od penzijskih fondova, ali ipak najviše onih koji nisu stalno zaposleni, ili su samozaposleni.

Naravno, postoje i ljudi koji dobrovoljno uplaćuju treći stub osiguranja iako su već osigurani i u prvom i u drugom. Nijedan od stubova ne isključuje ostale.

Pravo na starosnu penziju u Holandiji imaju svi oni koji su između svoje 17. i 67. godine živeli, ili radili u toj državi. Uslovi se menjaju zaključno sa 2024. godinom, kada će za starosnu državnu penziju biti potrebno 67 godina života. Uslovi su podignuti zbog povećanja prosečnog životnog veka u Holandiji, a u cilju da se zadrži održivost sistema.

Pravo na starosnu penziju mogu da koriste i stranci.

Naravno, moguća je i primena međunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju. Holandija ima zaključene sporazume sa svim državama regiona, dok se sa Slovenijom i Hrvatskom primenjuju propisi EU.

Iznos državne penzije najviše zavisi od toga koliko ste sredstava za pravo na penziju sakupili za vreme svog života u Holandiji. Svake godine lice koje živi u Holandiji i plaća doprinose „zaradi“ 2 procenta državne penzije. Međutim, deo penzije svake godine zarade čak i oni koji ne rade.

Da biste stekli osećaj koji mesečni iznos može da se očekuje od državne penzije, najbolje je pogledati primere. Iznosi koji su navedeni određeni su ljudima koji su od svoje 15. do 65. godine živeli u Holandiji i time stekli takozvanu „punu“ penziju:


  • Parovi koji žive zajedno – svako dobija oko 700 evra mesečno bruto (oko 50% minimalne zarade);

  • Ljudi koji žive sami – oko 1.000 evra mesečno bruto (oko 70% minimalne zarade).


Dakle, jasno je – državna penzija jednostavno mora da se kombinuje sa bar jednim od druga dva stuba osiguranja. Ljudi koji žive u Holandiji, a koji bi primali samo penziju iz prvog stuba osiguranja ne bi imali dovoljno sredstava da namire osnovne životne potrebe. I to je jedan od razloga zašto među Holanđanima postoji navika da se redovno proverava status osiguranja u drugom i trećem stubu.

U Holandiji je moguće penzionisati se pre godina života koje propisi određuju za državnu penziju. Međutim, u tom slučaju penzioner mora sam da finansira svoj život dok ne dostigne predviđen uslov za starosnu penziju.

Moguće je, doduše, zatražiti i raniju isplatu državne penzije ali to retko ko čini. Razlog je u tome što je ta ranija penzija znatno umanjena u odnosu na pun iznos koji bi pripadao korisniku od punih godina života.

Osiguranik može da odloži penzionisanje, pa i da delimično koristi penziju uz rad.

Suština je u tome da se prikupljena sredstva za penziju raspoređuju drugačije, ali je raspoloživ fond za penzije isti. Dakle, time što se penzionišete kasnije nećete dobiti veću penziju, osim iz razloga što će dodatne godine rada dodatno uvećati raspoloživa sredstva.

Ipak, kriza koja je pogodila penzijske sisteme širom Evrope poslednjih 10 – 20 godina, odrazila se i na Holandiju. Sistem koji je godinama odlično funkcionisao došao je do tačke da mora da se delimično koriguje. Iz tog razloga, pripremljen je paket propisa koji je stupio na snagu od 1. jula 2023. godine.

Novi propisi omogućili su da penzije brže rastu.

Primećeno je da iznosi penzija (iz sva tri stuba) ne rastu dovoljno brzo i neadekvatno odgovaraju potrebama života. Često je razlog za to bio upravo u ranijim propisima i obavezama fondova da imaju značajne rezerve. Izmene su omogućile da se novac zarađen investicijama brže usmeri u penzije.

Međutim, novi propisi važe i u drugom smeru. Ako stvari krenu po zlu, i penzije mogu da se umanje.

Dodatne izmene odnose se na prikupljanje sredstava za penziju. Razlika je značajna. Pre izmena, najviše sredstava se skupljalo pred kraj karijere. Sada su doprinosi izjednačeni u svim godinama. Holanđani ovo smatraju pravičnim, jer se u ranijim propisima dešavalo da neko pred kraj karijere promeni državu u kojoj radi i time značajno umanji svoj holandski penzijski „račun“. Ovo je posebno značajno sada kad se poslodavci menjaju znatno brže i lakše nego ranije. Retko ko će u istoj kompaniji provesti decenije, što je ranije bio čest slučaj.

Izmene se sprovode postepeno. Očekuje se da prelazna faza potraje nekoliko godina.

U tom periodu, poslodavci, sindikati i ostale strane će analizirati rezultate i predlagati dodatne izmene u propisima. Moguće je da će se prelazni period i produžiti. Vlada će imati svog komesara za „penzijsku tranziciju“ koji će obaveštavati nadležno Ministarstvo o problemima u ovoj fazi.