Turisti u Hrvatskoj su uznemireni nakon što su se grupi iz Slovenije pojavile čudne fleke po telu.

Naime, grupa slovenačkih turista iz kampa na Murteru napustila je Hrvatsku nakon što su na telu primetili neobične fleke, čiji uzrok, za sada, nije poznat.

Jedan od članova grupe ispričao je da mu je u unajmljenoj prikolici nešto smetalo već od prvog dana. Isprva su mislili da su u pitanju stenice, pa su temeljno oprali posteljinu, tretirali je parom i koristili razna sredstva protiv insekata.

Međutim ništa od toga nije pomoglo jer se ugrizi nisu smirili, nego ih je bilo sve više, a mrlje su se širile. Jednoj porodici su lekari prepisali antibiotike i antihistaminik.

"Pisala sam svojoj doktorki, ona je jedina rekla da se možda radi o 'peščanoj mušici'", napisala je jedna žena na sruštvenim mrežama, uz objašnjenje da stvar nije potvrđena, da se za sada samo nagađa.

Šta je lajšmanioza i kako nastaje?


Prirodno stanište parazita (tzv. rezervoari) su: ljudi, psi i glodari. Prenošenje parazita vrši zaražena ženka mušice Flebotomus papatači, koja živi u toplom klimatskom pojasu. U umerenom klimatskom pojasu aktivni su tokom dugih, suvih i toplih leta. Ovi insekti su u narodu poznati kao nevidi. Slični su komarcima, tzv. dlakave ili peščane mušice, dužine 2-2,5 mm. Teško su uočljivi zato što su sitni kao i zato što ne stvaraju zvuk kad lete. Aktivni su leti, od sumraka do svitanja,a danju se povlače i ne napadaju ako nisu uznemiravani.

Zdrav čovek se zarazi posle uboda zaraženog flebotomusa koji pri ubodu ubacuje parazite u kožu. Kod mediteranskog tipa bolesti lanac infekcije najčešće čini pas – flebotomus -pas, a čovek se slučajno uključi u lanac. Kod tzv. indijskog tipa kala-azara lanac infekcije se održava na relaciji čovek - flebotomus - čovek.

Izuzetno retko je moguć prenos sa čoveka na čoveka putem transfuzije zaražene krvi, igala kontaminiranih zaraženom krvlju, sa obolele trudnice na plod i seksualnim kontaktom, objašnjeno je na sajtu Stetoskop.info.

Kako se manifestuje?


Oboljenje se javlja u tri oblika: kožna, kožno-sluzokožna i “ crna smrt”, koja zahvata organe.

Godišnje u svetu oboli oko 1,5 miliona osoba od kožnog oblika lajšmanijaze, i oko 0,5 miliona osoba od drugog oblika. Vreme koje protekne od infekcije (ujeda zaraženog flebotomusa) do pojave prvih simptoma bolesti (vreme inkubacije) iznosi od 7 dana do nekoliko meseci za kožnu lajšmaniozu, od 10 dana do nekoliko godina za oblik koji zahvatai sluzokožu.

Oboleo čovek je zarazan za flebotomuse od nekoliko meseci do 2 godine. Tako je neko zarazan i u slučaju parazitonoštva („uspavane“ lajšmanije u ćelijama ne daju tegobe i znakove bolesti).

Posle bolnog uboda nevida stvori se čvorić na koži koji je najčešće bezbolan i koji se narednih dana širi i nekada ulceriše (stvori se jedna ili više rana koje liče na vulkan - sa uzdignutim ivicama i centralnim kraterom). U toj regiji limfni čvorovi mogu biti uvećani. Do izlečenja dolazi ili spontano ili zahvaljujući sprovedenoj terapiji. Nelečene promene mogu trajati mesecima, pa i godinama.

Promene na koži je bolje lečiti nego pustiti da spontano zacele jer mogu ostati ružni ožiljci. Tako ne postoji mogućnost da parazit ostane u organizmu sakriven i posle povlačenja promena na koži, i da ne dođe do recidiva (vraćanja bolesti u slučaju pada imuniteta) posle dugo vremena na istom mestu.

"Crna smrt"


To je najteža forma ove bolesti. Parazit napušta kožu i napada organe imunološkog sistema. Javljaju se povišena temperatura, uvećana jetra, slezina i limfni čvorovi.

Ako se ne leči dovodi do teškog hroničnog oboljenja praćenog tamnom pigmentacijom kože, ekstremnim mršavljenjem i malokrvnošću koje se završava smrtnim ishodom.