Sa prečnikom od 1,5 kilometara, najveći od tri novootkrivena asteroida jedini predstavlja „potencijalno opasan“ objekat jer ima orbitu zbog koje bi u budućnosti mogao da se približi Zemlji i predstavlja problem.

Druga dva asteroida su manja i imaju putanje koje su u potpunosti bliže Sunčevoj nego Zemljinoj orbiti.

To nimalo ne umanjuje značaj otkrića jer ilustruje koliko je zapravo teško pronaći sve objekte u Sunčevom sistemu, ali će nam i pomoći u usavršavanju načina na koji da otkrijemo potencijalno opasne objekte.

Većina manjih tela u Solarnom sistemu - objekti u direktnoj orbiti oko Sunca koji su niti planete niti komete - otkriveni su ukoliko je njihov položaj od naše zvezde dalji od Zemljinog.

Postoji asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, Kujperov pojas posle Neptuna kao i veliki broj drugih nebeskih stena koje dele planetarne orbite.

Međutim, mnogo je teže uočiti manja tela bliža Suncu od Zemlje i to zbog veoma prostog razloga. Moramo da gledamo prema, a ne od, velike blještave zvezde čija svetlost čini male, tamne asteroide skoro nevidljivim.

Da bi imali šanse da spaze asteroid čija je orbita između Zemlje i Sunca, astronomi moraju da čekaju suton ili sumrak kada je Sunčev bljesak većim delom ispod horizonta, ali taman dovoljno osvetljava površinu asteroida da bi mogli da ih uoče, piše Sajens Alert.