Serija o padu porodice Milošević je izazvala buru reakcija i na društvenim mrežama, gotovo da nije bilo onih koji su ostali ravnodušni i nisu osetili potrebu da javno podele svoje stavove.


Tog 31. marta 2000, pre tačno 20 godina, porodica Milošević provela je poslednju zajedničku noć u vili „Mir" na Dedinju.



Vila je bila opsadom policije, demonstranata i novinara, koji su nestrpljivo iščekivali šta će se desiti.



Hapšenje Miloševića, nekadašnjeg predsednika Jugoslavije i Srbije, njegovo izručivanje Haškom tribunalu zbog optužbi o zločinima u ratu u bivšoj Jugoslaviji, jedno je od najupečatljivijih događaja u novijoj istoriji Srbije.


Priču o tom hapšenju donosi serija „Porodica", čija je prva epizoda, emitovana u ponedeljak uveče na RTS-u, izazvala mnogo komentara.



Bilo je i pohvala i kritika glumcima, producentima, ali i ocena da je reč o pokušaju „rehabilitacije porodice Milošević".


Nepuna tri meseca kasnije, 28. juna, izručen je Haškom tribunalu. koji ga je kasnije optužio i za ratne zločine počinjene tokom sukoba u Bosni i Hrvatskoj.



Umro je 11. marta 2006. godine od srčanog udara u pritvorskoj jedinici Međunarodnog suda za ratne zločine.


"Celokupni opus Miloševićeve politike bi iziskivao verovatno jako puno epizoda ili filmova i puno potpuno različitih tema. Ali događaj u vili Mir u tih 72 sata na jedan simboličan način može da oslikava praktično sve što smo živeli poslednjih deset godina njegove vlasti", kaže  reditelj serije Bojan Vuletić.

Serija počinje pripremama za hapšenje Slobodana Miloševića 30. marta 2001. godine i događajima u i ispred rezidencije na beogradskom Dedinju (vila Mir) u kojoj se nalazi porodica Milošević sa funkcionerima Socijalističke partije Srbije (SPS) i Jugoslovenske levice (JUL), koju je vodila Miloševićeva supruga Mirjana Marković.

"Ono što je bila poenta je pre svega da prikažemo njihovo ponašanje unutar te kuće. Ne bavimo se direktno politikom, ali iz svih njihovih reakcija mogu prilično jasno da se dokuče posledice koje živimo i danas i ceo mehanizam njegovog vladanja. Tek je prva epizoda, svašta će još da se dešava i trebalo bi da budemo strpljivi da je pogledamo do kraja", rekao je Vuletić.

Autor serije Bojan Vuletić kaže da će pravi razlozi hapšenja Miloševića uslediti u narednim epizodama.

"Svako se dobro seća ili može da istraži o čemu govorimo i koji su bili i formalni i pravi razlozi hapšenja. To je nešto o čemu se i dan danas debatuje, ali ta optužnica će tek uslediti", navodi Vuletić.


Legija je sa fantomkom i uz pomoć nekoliko naoružanih pristalica upao u vilu, razbivši staklo i bacivši dimne bombe. Mira je vrištala, a pucnji su odzvanjali sa svih strana.

"Gde je Sloba, gde je Sloba. Mili moj, gde si", vrištala je Mira uznemireno, pre nego što joj je pozlilo.

"Zovi Legiju odmah, pa ako hoće da puca. Može da me hapsi samo preko mene mrtvog", izjavio je Milošević u tom traumatičnom i napetom trenutku.

"Hoću samo da razgovaram", rekao je Legija.

U mračnom hodniku su se susreli Milorad Ulemek Legija i Slobodan Milošević i u kom Legija pokušava da mu uručisudski  nalog!

"Opet tebe šalju na mene, a Legija?" obratio mu se Milošević.

"Predsedniče, ja sam vojnik države, slušam naređenja... i treba ovo da vam dam", zamucao je je Legija.

"Šta je to?", upitao je Milošević, a Legija mu je odgovorio da je nalog.

"Da se nosiš u pi*ku materinu, i ti i taj tvoj nalog. I reci onim tvojim govnarima da ne mogu ovako da me hapse. Jesi čuo? Duboko si me razočarao. Samo, da znaš... Znam sve šta ste radili.. I ti, i ona tvoja banda. I ako padnem ja, padaš i ti", rekao je Miloševič, okrenuo se i otišao.

Hapšenje je trajalo tri dana zbog danonoćne straže pristalica i simpatizera SPS-a i JUL-a ispred Miloševićeve rezidencije i nepotpune kontrole nove vlasti okupljene oko Demokratske opozicije Srbije (DOS) nad vojskom i policijom.

Okončano je posle sedmočasovnih pregovora u njegovoj rezidenciji, nakon čega se Milošević predao.

Reditelj Bojan Vuletić kaže da je konkretan događaj izabrao jer se u danima prikazivanja serije navršava dvadeset godina od hapšenja Miloševića.

"Mladići i devojke koji danas imaju 15, 20 godina ne znaju ništa o ovome i mislim da je važno da na neki način budu podstaknuti da, ako ništa drugo, sami dalje istražuju ovu temu. To je negde bila moja intencija", rekao je Vuletić.

Navodeći da film i popularna kultura izazivaju ozbiljne reakcije publike, Nemanja Zvijer ukazuje na to da je način na koji će neki događaj biti predstavljen deo umetničke slobode. Edukacija je, kako dodaje, obaveza institucija.

"Imate ljude za koje je Milošević i dalje heroj, za koje su ljudi koji su osuđeni za ratne zločine heroji. Sa druge strane imate deo javnosti koji je prema tome indiferentan i onaj deo koji o tome još uvek ništa ne zna. A onaj kritički deo, koji je ključan i koji bi trebao da bude kritička distanca prema svemu tome, nije toliko razvijen", rekao je Nemanja Zvjer, sociolog.

Bračni par Milošević – Marković u seriji tumače Boris Isaković i Mirjana Karanović, a najviše komentara na društvenim mrežama izazvala je upravo glumačka podela, uz pohvale Isakoviću i Mirjani Karanović.

Zorana Đinđića u seriji tumači Uliks Fehmiu, dok je uloga Vojislava Koštunice dodeljena Svetozaru Cvetkoviću.

Glumica Svetlana Bojković tumači ulogu penzionerke koja sa unukom odlazi ispred Miloševićeve rezidencije da ga "brani" od hapšenja.

"Nije mi bilo teško to da igram zato što i dan danas postoji takav svet. Ja nisam bila deo tog sveta. I ja prvi put gledam seriju i zanima me kako će biti primljena. Pretpostavljam da će mišljenja biti podeljena u smislu sadržaja, ali mislim da je u profesionalnom smislu urađen dobar posao", rekla je za Svetlana Bojković.

Prema navodima lista Blic, koje RSE nije mogao da potvrdi, ćerka Slobodana Miloševića, Marija Milošević, najavila je preko svojih advokata da će podneti tužbu zbog serije.

Miloševićev advokat Toma Fila, koji ga je branio na suđenju pred Haškim tribunalom, rekao je da on "razume umetničke slobode" i da nema problem sa serijom. Dodao je da sa Marijom Milošević nije u kontaktu.

Marija Milošević je u danu hapšenja svog oca, 1. aprila 2001. godine, u vili Mir na Dedinju pucala iz pištolja na istražnog sudiju Gorana Čavlinu i ljude koji su bili sa njim. Protiv nje je iste godine pokrenut krivični postupak i optužena je za izazivanje opšte opasnosti i nelegalno držanje pištolja.

Nakon saslušanja je pobegla u Crnu Goru. Krajem septembra 2002. godine je bila osuđena na osam meseci zatvora, uslovno na dve godine. Ta prvostepena presuda je ukinuta i sredinom novembra 2004. počelo je ponovljeno suđenje. Poternica za Marijom Milošević izdata je 2006. godine, jer se nije odazivala na sudske pozive. Danas živi u Crnoj Gori.

Miloševićeva supruga Mirjana Marković je 2003. godine, nekoliko dana pre ubistva premijera Zorana Đinđića, otišla u Rusiju. Tamo je 2006. godine dobila politički azil.

Interpol je za njom 2005. godine raspisao međunarodnu poternicu jer se nije pojavila na suđenju u Srbiji za zloupotrebu službenog položaja, zbog optužbi da je učestvovala u nezakonitoj dodeli državnog stana dadilji svog unuka. Sudilo joj se u odsustvu, a u martu 2019. godine Apelacioni sud u Beogradu je ukinuo presudu po kojoj je Marković bila osuđena na jednogodišnju kaznu zatvora.

Protiv Mirjane Marković bila je pokrenuta i istraga zbog sumnji da je pomogla sinu Marku Miloševiću i njegovoj grupi u švercu cigareta. Bila je obuhvaćena i pretkrivičnim postupkom zbog ubistva novinara Slavka Ćuruvije.

Takođe, policija je sa Mirjanom Marković htela da obavi informativni razgovor u vezi sa njenom mogućom umešanošću u otmicu i ubistvo Ivana Stambolića, nekadašnjeg predsednika Predsedništva Srbije.

Umrla je 14. aprila 2019. godine u Rusiji. Kremaciji u Ambasadi Srbije u Moskvi prisustvovao je sin Marko i osoblje ambasade, ali ni ćerka ni sin nisu prisustvovali sahrani u Srbiji.

Urna je položena u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, pored mesta gde je sahranjen i Slobodan Milošević.