„To je kao nekakva rupa, osećanje praznine. Kao kad imate neke novosti, bilo da su dobre ili loše, a nemate nekoga s kim biste ih podelili. Nedostatak takvih ljudi u životu ume da bude veoma težak."
Ilona Kerkez ima 63 godine i živi u Novom sadu. Pričljiva je i prijateljski nastrojena, a uživa u svom poslu i dalje, ali zapravo se oseća usamljeno. Živela je, zbog porodičnih okolnosti, u nekoliko gradova do sada, pa su joj prijatelji raštrkani po celoj zemlji.
Vikendima su uglavnom zauzeti, baveći se porodicom,unucima. Sa kolegama sa posla ode na kafu ponekad u toku radnog vremena, kada je pauza, ali kaže da joj nedostaje dublja povezanost.
„Odlično mi ide ćaskanje, sa svakim mogu da razgovaram, ali to ne znači da sam u stanju da imam trajnije odnose sa ljudima", kaže gospođa Ilona.
-Posebno u ovim malo osetljivijim ženskim godinama, kada smo i dalje jake ali nekako osetljivije pa kad se zateknete u grupi ljudi, može vas obeshrabriti to što ste svesni da ne dozvoljavate drugima da vas istinski upoznaju kao osobu.
Mislim da sam se oduvek osećala donekle usamljeno. Još otkad sam bila tinejdžer, uvek sam se osećala pomalo drugačije i odvojeno od velikih grupa prijatelja, ali tokom poslednjih pet godina se to ponovilo i traje.
imala problema sa anksioznošću i depresijom i smatra da to pojačava osećanje usamljenosti, jer joj je teško da izrazi negativne emocije.
-Ako sam u grupi ljudi, često uhvatim sebe kako govorim ‚odlično' ako neko pita kako sam. To je skoro kao vantelesno iskustvo, jer čujem sebe kako izgovaram te pozitivne stvari, dok u sebi razmišljam o tome kako sam juče s teškom mukom ustala iz kreveta. Usamljeno je kad u svojoj glavi znate kako se osećate, ali nikad niste u stanju da to kažete drugima."

Čest je stereotip da usamljenost uglavnom pogađa starije, izolovane ljude - to je svakako moguće, a i događa se. Međutim, anketa BBC-ja pokazala je još više nivoe usamljenosti među mlađim ljudima i taj obrazac je bio isti u svim zemljama. Anketa je sprovođena na internetu, što je moglo da odvrati deo starijih ljudi od učešća, ili da privuče ljude koji se osećaju usamljeno. Ipak, ovo nije prva studija u kojoj su utvrđene visoke stope usamljenosti .
Istraživanje koje je ne samo na internetu, već i na papiru sprovela Kancelarija za nacionalnu statistiku i ranije u toku 2018. godine, sa manjim ali reprezentativnijim uzorkom, takođe je pokazalo da su mladi ljudi usamljeniji.
Bilo bi lako zaključiti da nešto u vezi sa modernim načinom života povećava rizik od usamljenosti kod mladih ljudi, međutim kada su stariji ljudi u anketi ispitivani o periodu života kada su se osećali najviše usamljeno, takođe su odgovorali da je to bilo u mladosti.
Nakon ovakvih "preseka", poruka starijima bila bi da je mladima potrebno prići i otopliti im okruženje, kako bi osetili stare načine života u široj zajednici koja nije imala ovu tegobu kao čestu pojavu.
To je svakako jedan od načina da se stariji ne osete usamljeno već da se pridružuju u društvenim aktivnostima mešanih generacija, kao i da ne shvate svoju usamljenost kao deo procesa starenja, jer dok god je aktivnosti, pa i opuštajućih, zabavnih, društvenih, starost ne postoji.