Sveti Jakov bio je sin Alfejev i jedan od dvanaest velikih apostola.

Jakov je bio i rođeni brat apostola i jevanđelista Mateja.

Svedok je istiniti reči i čudesa Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, svedok Njegovog stradanja, vaskrsenja i vaznesenja.

Po silasku Svetoga Duha o Pedesetnici apostolu Jakovu pade u deo da propoveda Jevanđelje Hristovo u Elevteropolju i okolnim mestima, po tom i u Misiru, gde i postrada za svoga Spasitelja.

Sa velikom silom, i na reči i na delu, pronosio je sveti Jakov spasonosnu blagovest o vaploćenom Bogu Slovu, rušeći idolopoklonstvo, izgoneći demone iz ljudi, lečeći svaki nedug i svaku bolest imenom Gospoda Isusa Hrista.

Njegov trud i njegova revnost krunisani su velikim uspehom.

Mnogi neznabošci poverovali su u Hrista Gospoda, crkve se osnovali i uredili, sveštenike i episkope postavili.

Sveti Jakov postrada u Misiru u gradu Ostracinu budući na krst raspet od neznabožaca.

I tako se preseli u carstvo nebesno ovaj veliki i divni apostol Hristov, da besmrtno caruje sa Carem slave.