Jelena Holcer, pored, sada već dugogodišnjeg iskustva u svojoj profesiji , stručnjak je, čiji je odgovor veoma tražen. Pored potrebnih profesionalnih odrednica, njen stručni savet je neizostavno i topao, ljudski i emotivan, što je čini omiljenim biranim pedagogom na području gde radi i šire, jer značajno pomaže razvoju malih generacija u dobre i celovite ličnosti.

U nameri da istaknemo  aspekte važnosti odnosa najstarijih i mlađih generacija, postavili smo nekoliko pitanja.

Koliko je poželjno posebno gajiti i insistirati na prisnim, toplim odnosima dece sa bakama i dekama?

- Odrastanje dece u bliskom kontaktu sa bakama i dedama, ima velike prednosti, i po decu i po bake i dede. Najočiglednija prednost za decu jeste što su u prisustvu baba i deda najčešće potpuno zbrinuta i po pitanju svojih fizičkih, i svojih fizioloških i psiholoških potreba (biće dobro zbinuto, sito, maženo, paženo...).
Sa druge strane, prisustvo male dece u životima starijih osoba utiče da se oni ponovo osećaju podmlađeno i korisno. Ova veza je još čvršća kada su te starije osobe babe i dede a mala deca – njihovi unuci.

Kakav je značaj za emotivni razvoj beba i dece, biti u stalnom kintaktu sa starijima?

-Za decu je važno da su u što raznovrsnijem kontaktu sa različitim osobama iz svog okruženja. Na ovaj način oni se uče da uspostavljaju kontakte bliskosti i poverenja sa različitim tipovima ličnosti. Kasnije, ova iskustva stečena u najranijem detinjstvu mogu im pomoći i u boljem razumevanju svojih vršnjačkih odnosa i svakih drugih. Ova prednost je tim veća jer pretpostavljamo da su bake i dede posvećeni svojim unucima, pa je utoliko ovaj kontakt za decu dragoceniji.

Kako odnos prema svojim roditeljima utice na kasnije poštovanje dece prema nama?

-Deca usvajaju onaj model ponašanja svojih roditelja koji je bio najdominantniji. Pri tom, ne kopiraju toliko naše (roditeljske) pouke, poruke, reči i uputstva koliko način na koji se sami ponašamo. Odnosno, oni kopiraju naša dela a ne slušaju mnogo naše reči. Ovaj obrazac se vidi u mnogim primerima, počevši od toga koliko i kakve prijateljske odnose mi uspostavljamo pa sve do toga kako mi slavimo praznike, kakav je naš pristup problemima, ili kako mi reagujemo na stres... Sve to predstavlja model koji će dete nesvesno ponavljati, ili ukoliko je model bio izazito nepovoljan po dete, onda će ga ono svesno menjati, trudeći se da izbegne greške koje je videlo u svom detinjstvu, od nas, svojih roditelja. Upravo zato, način na koji se mi ponašamo prema našim roditeljima, u značajnoj meri utiče da se po tom modelu sutra ponašaju naša deca prema nama.

Kada su bake same sa unucicima koji nemaju roditelje, kako im pomoći da se izbore i emotivno sa svojim problemima i njihovim etapama razvoja?

-Bakama i dedama zaista nije lako da prate sve razvojene faze svojih unuka. Svaka nova generacija je drugačija od prethodne, pa je teško biti u toku šta je novim generacijama zanimljivo, koje su im vrednosti, kako razmišljaju. Ali, ono što bake i dede uvek mogu da pruže jeste neizmerna podrška i poziv na razgovor. To su oblasti u kojima sigurno neće pogrešiti. Sa druge strane, čak i roditelji koji su, na primer, zbog svojih poslova previše odsutni iz života svoje dece pa ona provode vreme uglavnom sa bakama i dedama, moraju stalno imati na umu da je glavna odgovornost roditeljstva na njima, roditeljima, a ne na bakama i dedama.

Koji kvalitet imaju babe i dede a roditelji nemaju?

Životno iskustvo stečeno tokom godina naučilo je bake i dede “pravim” vrednostima života. Oni mogu da vide širu sliku i sagledaju “šumu umesto pojedinačnog drveta”. Njihovo poznavanje istinskih vrednosti omogućuje im da postave prioritete i ne troše se više na ono što je prolazno, nevažno, lako promenljivo (kao što su dečije ocene, na primer).

-Objašnjenje je jednostavno – baba i deda imaju dovoljno vremena, nikuda ne žure, strpljivi su i posvećuju se svojim unucima sa punom pažnjom.Oni su odavno prevazišli teškoće oko usklađivanja poslovnih i porodičnih obaveza, manjak novca, manjak vremena, višak problema i stresova, kaže Jelena Holcer.

Mogu li baba i deda zameniti vrtić?

Vrtić ima edukativnu i socijalnu funkciju. Edukativnu funkciju bake i dede mogu zameniti jer sve što dete uči u vrtiću, mogu ga naučiti i oni. Međutim, socijalnu funkciju ne mogu zameniti niti babe i dede niti roditelji. Odnosno, najveći nedostatak dugog boravljenja sa babama i dedama i jeste upravo nedovoljan broj socijalnih kontakata sa vršnjacima sa kojima bi se dete igralo, takmičilo, učilo da se svađa i miri... i niz socijalnih veština koje niko ne može da mu nadomesti osim vršnjaka.

Kako uskladiti različita pravila koja važe u roditeljskom domu sa pravilima koja najčešće ni ne postoje kod babe i dede?

-Poznato je da su babe i dede, uglavnom, veoma popustljivi prema svojim unucima i dopuštaju im više slobode nego njihovi roditelji. Ali, ove oscilacije i treba da postoje. Za roditelje može predstavljati izazov da objasne detetu: “Ono što ti dozvoljavaju baba i deda to je njihova stvar, ali ovde kod nas, u našoj kući važe druga pravila.” Ali, kada u tome uspeju, onda je i po dete bolje da se u različitim sredinama navikava da poštuje različita pravila. Uostalom, to će ga sačekati i kada je u vrtiću i kada je u školi, i kada je u igraonici sa drugarima, i kada je na treningu... jer svuda gde ode važe različta pravila, što važi i za nas kao odrasle osobe. Samo kada se radi o osnovnim roditeljskim vaspitnim prinicipima važno je da roditelji budu uporni u nastojanju da stepen slobode koji dete ima u njihoovm domu i kod babe i dede bude što sličniji, jer je to u najboljem interesu deteta.