Na ovaj hrišćanski praznik, vernici Srpske Pravoslavne Crkve proslavljaju rođenje svetog Jovana Krstitelja, jednog od najvećih svetaca


Rođenje svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, u narodu praznik poznatiji pod nazivom Ivanjdan jedan je od najvećih hrišćanskih praznika koji se obeležava 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru.

Srbi i svi pravoslavni vernici za ovaj dan vezuju veliki broj običaja i narodnih verovanja.

Današnji praznik pada usred Petrovdanskog posta pa se danas posti na ulju.

Ovaj praznik obeležava se povodom događaja kada je Sveti Jovan u reci Jordan krstio i dao blagoslov Isusu Hristu.

Tako je u narodu Sveti Jovan  ostao poznat kao Jovan Krstitelj, a to je i jedna od najvećih slava srpskog naroda, koja se obeležava u januaru.

Verovanja i običaji


U našem narodu za ovaj praznik vezuje se mnogo narodnih verovanja i  većina potiče još iz prethrišćanskih vremena.

Veruje se da mlade devojke noć uoči Ivanjdana treba da odu na livade, upale vatru i beru cveće i travke od kojih će uplesti venac.

Venci od ivanjskog cveća treba na današnji dan da se stave na vrata kuća. Tu treba da ostanu preko cele godine. Devojke kroz taj venac treba da gledaju rađanje sunca da bi bile rumene kao ono.

Ubrano bilje se čuva kao lek protiv velikog broja bolesti, kako bi se ukućani spasili od bolesti.

Pred kraj današnjeg dana, u mnogim selima Srbije se i danas pale velike vatre oko kojih se igra i peva.

U Šumadiji i u vinogradarskim krajevima se na ovaj dan ništa ne radi. Veruje se da vinogradi najbolje rastu i do sedam dana posle Ivanjdana jer ih čuva Sveti Jovan.

Devojke koje nisu udate na ovaj dan treba da posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan, 12. juna treba da pogledaju da li je niklo. Ako su klice kao prstenovi, ove jeseni će se sigurno udati.

U narodu postoji i običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume „po Bogu i svetome Jovanu“.