Kao prvi Hristov apostol nazvan prvozvani, Sveti Andrej bio je stariji brat Svetog apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja.

Postradao je na krstu, zbog odanosti novozavetnoj veri.

Bio je apostol Carigrada i Rusije, patron ruskog carstva i doma Romanovih.  Jevanđelje je propovedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu.

Tu je i stradao, razapet na kosom krstu, dok je propovedao hrišćanstvo okupljenom narodu i molio se Bogu sve do smrti.

Delovi njegovih moštiju nalaze se u Carigradu, Rimu, Moskvi i Grčkoj.

Kako je za života isceljivao uboge i bolesne, tako su i njegove čudotvorne mošti mnogima pomogle.

Po krstu na kojem je razapet i danas se kosi krst zove Andrejin.

Slavi se kao krsna slava, zbog božićnjeg posta, uvek sa posnom trpezom.

Porodica Karađorđević ovaj praznik obeležava od vremena Prvog srpskog ustanka, a uveo ga je vožd Karađorđe koji se zavetovao svetom Andreju 1806. godine, posle oslobođenja Beograda od turske vlasti.

Prema narodnim verovanjima, Sveti Andrej razgovara sa velikim životinjama i smatra se njihovim zaštitnikom, a one su mu pokorne.

Nekada su mečkari slavili Andrijevdan, verujući da ovaj svetac kroti medvede kao pse, a da svetom putuje jašući na ovoj zveri.

Veruje se da na taj dan medvedi ne čine štetu i ne diraju ljude, zato tada ne valja ići u lov na njih.

Po narodnom verovanju, na današnji dan valja jesti kukuruz.