Bogojavljenje se uvek obeležava 19. januara.

Ovo je praznik kojim se završava period koji se naziva nekrštenim danima, a traje od Božića do Bogojavljenja.

To je period od Hristovog rođenja do njegovog krštenja u reci Jordan. Prema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na reku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan i objavio Bogočoveka.

Posle krštenja, prema predanju, sveti Jovan je video kako se nebo otvara i Duh sveti, kao golub, silazi na Isusa. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočoveka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju.

Takođe, prvi put ostvareno je Sveto Trojstvo - u Božjem glasu sa neba koji reče: "Ovo je Sin moj", krštenju Sina Božijeg u reci i Svetom duhu koji je u obliku goluba sleteo na Hrista.

Bogojavljenje je jedan od 15 najvećih hrišćanskih praznika.

Noć uoči praznika, po narodnom verovanju, otvaraju se nebesa i na njima se ukazuje Bog.

Otvaranje nebesa, po ovom verovanju, vezuje za ispunjenje želje.

U pojedinim delovima Srbije, devojke ili  žene odlaze na izvor pre svitanja da zahvate vodu. U izvor ili tekuću vodu, baca se zrnevlje pšenice ili kukuruza uz reči: „kako ide voda, tako da kod nas ide berićet". Potome se vraćaju kući sa vodom u koju je potopljen bosiljak.

Uoči Bogojavljenja, kao i na sam praznik, nakon liturgije, vrši se veliko osvećenje vode, ta voda se uzima, a onda nosi kući.

Čuva se kao sveta dragocenost i nikada se ne kvari. Prema verovanju treba je piti tokom cele godine radi isceljenja i zaštite od svih bolesti, kao i očišćenja duše i tela.







Jedan od najvećih običaja je plivanje za Časni krst i održao se u mnogim krajevima Srbije.

Postojalo je verovanje da će mlade devojke na bogojavljensku noć na nebu ugledati lik onoga za koga će se udati.

U nekim krajevima devojke su koristile ogledalo da bi ugledale lik suđenog. Pored ogledala stavljale su se sveće, a moralo se voditi računa da se ogledalo slučajno ne pregreje i ne pukne.