Hrizant je bio sin Polemija, koji se preselio iz Aleksandrije u Rim. Kao sin bogatih roditelja Hrizant je izučavao najbolje škole, imajući najučenije ljude za učitelje.

Ipak, svetska mudrost ga je zbunila i ostavila u neizvesnosti, zbog čega je tugovao.

Bog koji o svima i svemu promišlja ublažio je i njegovu tugu, pa je do mladoga Hrizanta došlo Jevanđelje i apostolska dela. Pročitavši to, Hrizant bi obasjan istinom.

No, on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i krsti. To se nije dopalo njegovom ocu, koji je sve pokušao da bi ga odvratio od vere.

Ne uspevši ništa, otac ga je najpre zatvarao sa devojkama. Međutim, Hrizant pobedi samoga sebe i u tome i održa se u čistoti. Tada ga otac primora da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom.

No Hrizant savetova Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.

Kada mu umre otac, Hrizant poče slobodno ispovedati Hrista i živeti po hrišćanski, i on i sav dom njegov.

U vreme cara Numerijana biše i on i Darija strašno mučeni zbog vere.

No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje ovih česnih mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celim domom svojim.

Zato i Klavdije bi utopljen u vodi, oba sina mu posečena, a žena mu na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnu.

Darija toliko bi istrajna u mukama, da neznabošci vikahu: Darija je boginja!

Najzad bi naređeno te Hrizanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu. Na tom mestu docnije podiže se crkva.

Blizu toga rova bi neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetog mučenika Hrizanta i Darije.

Saznavši za ovo, neznabošci navališe te zatvoriše ovu pećinu, i tako smrću oteraše te hrišćane iz ovoga sveta u bolji svet, gde Hristos Gospod caruje u večnosti.

Prema običajima, na današnji dan trebalo bi izbegavati kućne poslove, kao što je čišćenje kuće i pranje velikog veša.