Praznik se obeležava u svim pravoslavnim crkvama, a posebno svečano je u manstiru Sveti Roman.

Molitve pred moštima svetog Romana često su do sada bile uslišene, tako da se mnogo obolelih ljudi vratilo kući zdravo i „na nogama“, iako su neki od njih u svetinju bili doneti čak i u besvesnom stanju, kažu narodna predanja.

I sam blaženopočivši vladika ohridski i žički Nikolaj Velimirović, pišući molitvu “U službi Svetom Romanu”, najjednostavnijim, a ipak krasnim rečima je zapisao da je ovaj Božiji čovek po svome življenju bio “zemaljski anđeo i nebeski čovek”.

Svetitelj se upokojio u devetom veku, a prvi sačuvani zapis o manastiru datira s početka jedanaestog veka, tako da se ubraja među najstarije manastire u Srbiji.

Nalazi se na desnoj obali Južne Morave, nedaleko od sela Đunis i pripada Eparhiji niškoj.

Molitva

„Tebi, ugodniče Boga živoga, Romane čudotvorče, koji si ispunio zakon Boga i spasa našega Isusa Hrista i dobio od Njega život večni; klanjamo se s ljubavlju i blagodarimo Ti sa smirenjem, za premnoga Tvoja čudesna dela, kojima si pomogao nemoćnim ljudima i proslavio ime Gospoda i spasa svoga. Amin.“

Ovu molitvu Svetog Romana 29. avgusta, na istoimeni praznik, u manastiru u Đunisu, s verom u Boga i iskrom nade u srcu, izgovara na hiljade vernika, i zdravih i bolesnih, i starih i mladih.