U Vitiniji Azijskoj neki knez Akvilin užasno gonjaše hrišćane.
Jednom uhvati on 370 hrišćana i povede ih sobom vezane na neko mesto, gde beše hram idolskog boga Posejdona.
Tu ih opaki knez primoravaše da se poklone idolu i prinesu žrtvu. Mada knez prećaše smrtnom kaznom onome ko ne posluša njegovu zapovest, nijedan hrišćanin ne pokori se zapovesti njegovoj.
U tom času prolažaše putem pokraj hrama neki častan čovek, po imenu Paramon.
On zastade kod gomile vezanih ljudi i saznade o čemu se radi, pa uzviknu: „O, koliko nevinih pravednika hoće skverni knez da zakolje zato što se ne klanjaju mrtvim i nemim idolima njegovim!” I produži Paramon put svoj.
Tada razjareni knez posla sluge svoje da ubiju Paramona. Sluge stigoše Paramona, uhvatiše ga, pa mu najpre jezik probodoše trnom, potom ga obnažiše i tako mu celo telo izbodoše.
Paramon sveti s molitvom u srcu predade dušu svoju Bogu.
Potom i onih 370 mučenika, veliki kao sinovi Božji i nevini kao jaganjci, behu mačem posečeni, te pređoše u besmrtno carstvo Hrista Gospoda.
Postradaše 250. god.
Izgovorite ovu molitvu za spasenje duše
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.