CRNA GORA UKINULA DISKRIMINACIJU MUŠKARACA Ustavni sud objavio odluku: Nema ranijeg penzionisanja za žene

U obrazloženju odluke Ustavnog suda se ističe da su muškarci bili diskriminisani jer žene mogu ići ranije u penziju, pri čemu se bavio samo pitanjima penzionisanja sudija, ali ne i uticajem odluke na građane

Naime, Ustavni sud Crne Gore je objavio svoju odluku o ukidanju odredba člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osigiranju, čime se onemogućava odlazak u starosnu penziju muškarcima sa 66 godina i ženama sa 64 godine uz minimum 15 godina staža osiguranja.

Ustavni sud je ovakvu odluku doneo preglasavanjem uz četiri glasa za i dva protiv, odnosno sa minimalnom većinom. Uz odluku je objavljeno i izdvojeno mišljenje sutkinja Snežane Armenko i Momirke Tošić, pišu Vijesti.

Odluka je poslata Službenom listu na objavu, nakon čega stupa na snagu.

Nakon brisanja ove odredbe, u penziju se može otići samo sa punih 40 godina staža osiguranja.

Unija slobodnih sindikata u ponedjeljak je apelovala na Ustavni sud da iskoristi zakonsku mogućnost i da pre objavljivanja odluke nju povuče na dodatno razmatranje i javnu raspravu.

Ustavni sud je odluku doneo u četvrtak prošle sedmice.

U odluci Ustavni sud navodi da je Vlada dužna da u roku od jednog meseca od dana objavljivanja ove odluke u „Službenom listu Crne Gore“, Skupštini Crne Gore "podnese predlog zakona kojim će pravo na starosnu penziju osiguranika (muškarac, žena) urediti u skladu sa Ustavom, saglasno pravnim stavovima Ustavnog suda izraženim u ovoj odluci".

Inicijativu za preispitivanja ovog člana predao je Sudski savet, na osnovu zahteva Udruženja sudija.

Tim sudijama je bilo sporno to što im po sili zakona funkcija prestaje danom ispunjavanja uslova za starosnu penziju.

U obrazloženju odluke Ustavni sud se bavi pravima tih sudija, iako se ukidanjem člana ugrožava egistencija velikom broju građana.

"Odredba člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i njeno tehničko povezivanje sa odredbom člana 121 stav 2 Ustava Crne Gore diskriminiše žene sudije po osnovu pola u odnosu na muškarce sudije, a sudijsku profesiju u odnosu na ostale profesije, jer i sudijama muškarcima primenom te odredbe onemogućava se obavljanje sudijske dužnosti nakon navršene 66. godine života. Takođe odredba člana 17 stav 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, diskriminiše sve sudije neovisno o polu jer ih onemogućava da čak nakon 61 godine života obavljaju sudijsku dužnost ukoliko imaju 40 godina staža osiguranja. Tako osporavane odredbe člana 17 st. 1 i 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u praksi direktno povređuju odredbu člana 121 stav 1 Ustava Crne Gore koja garantuje stalnost sudijske funkcije, a odredbu člana 121 stav 2 Ustava Crne Gore koja je garant stalnosti sudijske funkcije pretvaraju u svoju suprotnost. Iz navedenog jasno proizilazi da je primenom odredbe člana 17 st. 1 i 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju povređen član 8 stav 1 Ustava Crne Gore jer je došlo do neposredne negativne diskriminacije žena sudija po osnovu pola i neposredne negativne diskriminacije sudijske profesije u odnosu na ostale profesije; člana 18 Ustava Crne Gore jer je ravnopravnost žena i muškaraca otvoreno i grubo narušena i pogažena politika jednakih mogućnosti; kao i člana 17 stav 2 Ustava Crne Gore jer zbog osporavane odredbe žene i muškarci sudije nisu jednaki pred zakonom, kao što nisu ni sudije sa drugim osiguranicima iz drugih profesija", navedeno je između ostalog u obrazloženju.

U izdvojenom mišljenju sutkinja Armenko i Tošić navode da nisu saglasne sa mišljenjem većine.

"Ne slažemo se sa većinom sudija Ustavnog suda, da je član 17 stav 1 Zakona o PIO, „povredio ustavne principe o zabrani diskriminacije, jednakosti svih pred zakonom i rodnoj ravnopravnosti, jer je kao zakonski kriterijum za sticanje prava osiguranika na starosnu penziju propisao različit broj godina života isključivo u zavisnosti od ličnog svojstva osiguranika, tj. biološke karakterstike – pola i na taj način osiguranike doveo u međusobno neravnoravan položaj u pogledu ispunjavanja uslova za sticanje prava na starosnu penziju za muškarce (66) i žene (64) te da im je time uskratio pravo da pod istim uslovima stiču pravo na starosnu penziju.“ Ne slažemo se ni sa stavom većine da „propisivanje niže starosne granice za ostvarivanje prava na starosnu penziju za žene u odnosu na muškarce ne predstavlja pozitivnu diskriminaciju žena u cilju zaštite žena zbog njenih bioloških funkcija jer nije usmereno na sprečavanje ili nadoknađivanje nedostataka u profesionalnom životu žena“, navedeno je u izdvojenom mišljenju.

Armenko i Tošić navode i da su saglasne „da se odredbom člana 17 stav 1 i 2 Zakona o PIO ne uređuju uslovi za prestanak sudijske funkcije“ niti radnog odnosa, već se njima propisuju uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju osiguranika u zavisnosti od njihove volje i iste se ne odnose samo na sudije, već na sve osiguranike“.

"Međutim, i pored navedenog zaključka sa kojim su se složile sve sudije, posebno da je reč o pravu izbora u pogledu prava na ostvarivanje starosne penzije, većina je utvrdila da je ovaj stav člana 17 ipak diskriminatoran", navedeno je u izdvojenom mišljenju.

One se pozivaju i na standarde Evropskog suda za ljudska prava.

"Ti standardi dati su u vodećem predmetu Stec i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva u kojem se Evropski sud za ljudska prava u Strazburu upravo bavio pitanjem da je li propisana starosna granica za dobrovoljan odlazak u penziju između muškaraca i žena u Ujedinjenom Kraljevstvu bila diskriminatorna.

Evropski sud je nakon sveobuhvatne analize istorije socijalne politike i položaja žena i muškaraca na tržištu rada i visine penzije zaključio „da je razlika prvobitno namenjena ispravljanju nepovoljnog ekonomskog položaja žene u odnosu na muškarca.“ Dalje je zaključio „da je takvo razlikovanje bilo razumno i objektivno opravdano sve dok društvene i ekonomske promene ne uklone potrebu za poseban tretman žena po tom pitanju.“ U tom pravcu je zaključeno da „odluka Države i sredstva i način za ispravljanje nejednakosti nisu bili očigledno nerazumni da prekoračuju široko polje procene koje se državi dozvoljava u oblasti socijalne i penzione politike.“ Osim toga, Sud je izneo zaključak da je “nemoguće odrediti bilo koji određeni trenutak kada nepravednost prema muškarcima uzrokovana različitim starosnim dobima za penziju prevladava potrebu za ispravljanjem nepovoljnog položaja žena“", navedeno je između ostalog u njihovom mišljenju.

Iz najviše pravosudne instance demantuju da su doneli odluku o 40 godina staža kao uslovu za penzionisanje, piše Politika,  i kritikuje one koji nisu nemo prihvatili njihovu odluku.

Ustavni sud navodi da niko osim njegovih sudija „nije bio bliže upoznat s ustavnopravnim razlozima za donošenje odnosne odluke, pojedinci i sindikalne i druge organizacije navedenu odluku Ustavnog suda kvalifikuju kao ’bezumnu’, ’nakaradnu’, ili kao ’doprinos daljem urušavanju Ustavnog suda’”.

U penzijsko-invalidskom osiguranju nisu mogli da komentarišu odluku koja je zabrinula građane, jer, kako su nam rekli, „ne možemo komentarisati odluku koju nemamo, a samim tim ni njeno temeljno obrazloženje”.

Inače, inicijativu da Ustavni sud ocenjuje zakonitost spornog člana podnelo je u oktobru 2020. godine Udruženje sudija Crne Gore.

Javnost Crne Gore protumačila je da će Odlukom Ustavnog suda Crne Gore građani moći da idu u penziju isključivo ako imaju 40 godina staža osiguranja i najmanje 61 godinu starosti.

Ovaj sud je, tako su to shvatili sindikati i znatan deo javnosti, odredio da se pravo na starosnu penziju više ne stiče kada osiguranik muškarac navrši 66 godina i žena 64 godine, s najmanje 15 godina staža osiguranja, već da je jedini uslov za sticanje penzije kad osiguranik ima punih 40 godina staža osiguranja.

Protiv odluke Ustavnog suda, onako kako je protumačena u javnosti u nedostatku jasnih objašnjenja, „ustali” su brojni građani, nevladine organizacije, brojne radničke asocijacije, a Unija slobodnih sindikata (USS) uputila je Ustavnom sudu inicijativu da preispita spornu odluku.