Poslednjim izmenama Zakona o PIO minimalna penzija je povećana na 450 eura.
Ustavnu inicijativu potpisalo je deset penzionera. Oni su tražili da Ustavni sud oceni član 3 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO.
Oni su tu inicijativu podneli još u decembru, Vlada je nedavno odgovorila na nju, dok Ustavni sud još nije donosio odluku po njihovoj inicijativi.
Podgorički "Dan" je početkom sedmice pitao Ustavni sud kada će doneti odluku, ali im nije odgovoreno.
Penzioneri u inicijativi navode da su svi radnici od svoje bruto zarade, čija je visina zavisila od stručne spreme, minulog rada i poslodavca, izdvajali sredstva u Fond PIO kako bi ostvarili pravo na penziju, te da je visina koeficijenta zavisila od radnog staža, stručne kvalifikacije i izdvojenih sredstava od bruto plate u navedeni fond. Takođe su naveli da visina penzije isključivo može zavisiti od utvrđenih koeficijenata prilikom ostvarivanja prava na penziju i da niko nema pravo da menja te koeficijente i da izjednačava penzionere koji su ostvarili pravo na penziju sa 15 godina staža osiguranja sa onima koji su ostvarili pravo na penziju sa 40 godina staža osiguranja, one penzionera koji su plaćali doprinose na minimalnu zaradu sa onima koji su uplaćivali doprinose na celi iznos bruto zarade, one bez stručnih kvalifikacija sa onim penzionerima koji imaju najviši stepen obrazovanja i, na kraju, one penzionere koji su radni vek proveli kod poslodavaca koji su loše poslovali sa onim penzionerima koji su radni vek proveli kod poslodavaca koji su dobro poslovali.
– Osporena odredba zakona nije u saglasnosti se članom 8 Ustava Crne Gore i člana 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava osnovnih sloboda – navedeno je u inicijativi, koju je Vlada nedavno razmatrala.
U Vladi i Ministarstvu rada, na čijem čelu je Naida Nišić, smatraju da nema osnova za prihvatanje inicijative.
– Osporenom odredbom propisano je da iznos najniže starosne penzije ne može iznositi manje od 450 eura. Ustavnim odredbama država je ovlašćena da zakonom uredi prava koja se obezbjeđuju u okviru sistema penzijskog i invalidskog osiguranja. Dakle, propisivanje uslova za sticanje prava na penziju, način njenog određivanja, kao i određivanje same visine penzije, stvar je zakonodavne politike države. Saglasno tome, članom 29 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da osiguranik ima pravo na najnižu penziju ako je njegova penzija, primenom bodovnog sistema, niža od najniže penzije koja se garantuje zakonom, odnosno da najniža penzija ne može iznositi manje od 450 eura.
Institut najniže penzije utvrđen navedenom odredbom zakona počiva na načelima uzajamnosti i solidarnosti i ima za cilj da zaštiti one osiguranike čija je starosna, prevremena starosna, odnosno invalidska porodična penzija manja od egzistencijalnog minimuma koji je određen upravo najnižim iznosom penzije. Dodatno, ističemo da osporenom odredbom člana 3 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije povređeno načelo o zabrani diskriminacije propisano članom 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, po kojem se uživanje svih prava i sloboda koje predviđa sama konvencija obezbeđuje bez ikakve diskriminacije i izuzetaka po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje. Ovo je osnovna odredba o zabrani diskriminacije i njena svrha je da se pojedinci zaštite od diskriminacije u uživanju prava i sloboda propisanih i zajemčenih odredbama Konvencije i svih njenih protokola koji su stupili na pravnu snagu. Ovo pravo nije propisano kao samostalno i nezavisno pravo, već je polje njegove primene ograničeno i vezano za prava i slobode zagarantovane Konvencijom, dok je utvrđivanje najnižeg iznosa penzije stvar zakonodavne politike države – navedeno je u mišljenju Vlade, uz zaključak da smatraju da Ustavni sud nema osnova da usvoji ustavnu inicijativu.