Natalijina ramonda - biljka je višestruke simoblike za srpski narod.
Ova zaštićena vrsta poznata je i kao cvet feniks i govori o srpskom narodu i iskušenjima kroz koja je prošao u Velikom ratu.
Cvet "Natalijina ramonda" je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović. Poznatiji je kao "cvet feniks" koji simbolizuje povratak srpske vojske koja je uspela nakon svih stradanja i gubitaka da se "podigne iz pepela" i da odnese pobedu. Ovaj cvet pronašao je u okolini Niša 1884. godine Sava Petrović, dvorski lekar kralja Milana Obrenovića, i dao mu ime po kraljici Nataliji Obrenović.
Zanimljivo je kod ove endemske biljne vrste da, i kada se potpuno osuši, čim se malo zalije, može ponovo da oživi.
Natalijina ramonda se nalazi na spisku retkih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena vrsta, kao prirodna retkost. Stanište joj je u pukotinama krečnjačkih stena na nadmorskoj visini od 350 do 2.150 metara, na primer na Suvoj planini, u Sićevačkoj klisuri. Može se naći i na vrhu Kajmakčalana, gde su se vodile teške bitke u Velikom ratu. Preživela je ledeno doba i potom se povukla u skrivene delove Balkana.
Natalijina ramonda cveta od druge polovine aprila do prve polovine maja.
Istorija otkrića ove zanimljive biljke vezuje za oca srpske botanike Josifa Pančića.
Ramonde su, inače, kao biljna vrsta poznate od tridesetih godina 19. veka, kada ih je francuski istraživač po kome nose ime otkrio na području današnje Španije. Pola veka kasnije, 1874. godine, Pančić je došao do značajnog otkrića kada je otkrio da ramonde postoje i izvan te zemlje. Otkrio ih je na teritoriji južne Srbije, ali je zaključio da je reč o novoj vrsti koju je nazvao ramonda serbika (Ramonda serbica).
Deset godina kasnije, 1884. godine, dvorski lekar Sava Petrović otkriva da na Balkanu postoji još jedna vrsta ramonde s nešto drugačijom krunicom i listovima. Budući da je bio u službi na dvoru kralja Milana, Petrović toj vrsti daje naziv "ramonda nathaliae", u čast kraljice Natalije.