Koliko puta smo čuli, "najpoželjniji" razvedeni muškarac a sa druge strane "raspuštenica", nekada i "polovnjača"..
Složićemo se, ružno.
Obično reč raspuštenica zvuči jasno kao i ona druga reč.
Da li je ovaj fenomen karakterističan samo za zemlje Balkana i one, još niže razvijenog nivoa društvene svesti, stroge tradicije, gde su razvodi i ređi, ili je to šire rasprostranjen odnos prema ženi i "opšti zakon" razlike muških i ženskih prava.

Šta se društveno  dopušta muškarcima a šta se ne prašta ženi?

Često počev od njene porodice a onda i  društva, videli smo u hiljadama slučajeva, kako se, nakon raspada jednog braka, ljudi javno ili skriveno odnose prema ženi kao  krivcu.
Žena teže ponovo ulazi u brak, upravo zbog ove skrivene ili javne stigmatizacije koja ne govori o njoj već o nivou svesti i humanosti društva u kom živi.
Muškarci u brakovima, već tradicionalno imaju sklonost ka uporednim "zabavnim" vezama,
Ovakve potrebe muškaraca, za površnim vezama koje služe popunjavanju nedostataka koje osećaju  u vezi sa svojom suprugom ili češće , na ličnom planu, neretko pređu granicu i hteli ne hteli, muškarci ulaze u duže uporedne veze mogu i da naruše postojeće brakove.
Jedni se razvode sa već uhodanom novom vezom, gde žena iz razvedenog braka i ne zna "gde je bila greška" a bivši muž se već ženi..
Drugi čuvaju postojeći brak, zbog sebe, dece i nekih vaspitnih i na kraju i emotivnih razloga, ali nastavljaju sa ispunjavanjem svojih potreba..

Šta se dešava sa razvedenom ženom?

Ona prividno dobija svu podršku društva, posebno ako je majka. Međutim "praksa" često pokazuje suprotno.
Ono što je realnost koja nije vidljiva zbog muškog "društvenog prioriteta", jeste da se razvedena žena počinje susretati sa neprijatnim "obeležavanjem".
"Laka, raspuštenica, žena za zabavu, za izbegavanje druženja sa udatim ženama itd." Svakako veliki zadatak je ispred nje.

Ono što je istina koja se javno  prećutkuje a i rezultat mnogobrojnih socijalnih analiza, jeste da žena najčešće nije inicijator niti krivac razvoda braka
Po svojoj prirodi žena je sklonija je porodici i emotivnom vezivanju. Dakle, ako se razvede, imala je neki razlog gde u većem procentu , nije bilo izbora.
Razvod braka poznat je kao jedan od prva tri životna stresa. Taj stres ona  prolazi uz često dodatno  društveno etiketiranje.

Šta je sa željom za osnivanje novog braka žene , naročito u poznijem dobu?

Mali je procenat žena koje su iskrene kada kažu da se više neće udavati.
Većina stremi ljubavi, pažnji i zajedničkom životu, a posebno majka koja ostaje sama sa decom, naravno i ona koja se nije ostvarila kao majka.
Mnogo je slučajeva gde muškarci zaista pogrešno streme razvedenim ženama kako bi se spasili "muka" seksualne i emotivne praznine  u svojim brakovima i vezama, i surovo ciljaju na ove, već ranjene osobe, dodatno ih povređujući.

Sa druge strane, nailaze na otpor žene koja je hrabra i jasno im stavi do znanja da, ako se razvela, znači hoće novu porodicu i zabava je ne interesuje, te da se skloni.

Tada dolazi do odgovora na više pitanja koji počinju odgovorom gde da nađu zabavu ili ispunjenje:
Na primer, neka potraže pomoć kod žena koje su u svojim brakovima iste kao i oni, prazne, a sklone "izletu". Složićemo se, ima i toga, ne malo, pa je dobro što za svakoga postoji rešenje.