Zimski Krstovdan slavi se uvek uoči Bogojavljenja, 18. januara. U kalendaru SPC nije obeležen crvenim slovom, ali je veliki praznik a mnogi ga slave i kao svoju krsnu slavu. 

Srpska pravoslavna crkva slavi 18. januar kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili veru.

Praznik se vezuje za krštenje Isusa Hristosa, zatim za Bogojavljenje kao i za dan posvećen svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u reci Jordanu.

Običaji vezani za ovaj dan


Prema narodnim običajima u nekim delovima Srbije na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća. Posti se strogo, prvi put posle Božića, jer je do ovog dana bilo razrešenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: “Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti”.


Po narodnom predskazivanju vremena, koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. U Sremu se govorilo da se ovoga dana vetrovi krste (tj. ukrštaju, duvaju jedan drugome u susret), pa koji nadjača.


Prema predanju, u Bogojavljenskoj noći otvara se nebo i veruje se da se svaka želja može ispuniti.


Tačno u ponoć treba pogledati u nebo i zamisliti želju.


U nekim krajevima postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, veruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva.