Na samom kraju šeste nedelje velikog Vaskršnjeg posta, pravoslavni vernici proslavljaju svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim.

Ovaj praznik naziva se Cveti i uvek je u nedelju.

Dobio je ime po cvetnoj grančici palme koju je Isus Hrist nosio u ruci prilikom ulaska u Jerusalim.

Pošto spada u velike praznike, crkva propoveda da se na ovaj dan ne obavljaju veliki poslovi, ali postoji i verovanje da bi baš na Cveti trebalo zasaditi neke biljke, jer će tako rod biti bolji.


Čitava Cvetna nedelja posvećena je prirodi, pa su ranije ljudi od ponedeljka do nedelje kitili jedne drugima koprivom i vrbom.

Vrba, osim kao simbol velikog praznika Lazareve subote, koristi se kako bi deca bila zdravija, ali i da bi u porodice stizalo još prinova. Što se tiče koprive, nju se porodilje na Cveti stavljale pod jastuk, da bi "ožarila" i tako oterala ženske demone i sačuvala bebe.

Različito cveće za različite običaje


Uoči praznika Cveti, devojke i deca odlaze u polja i beru razno cveće:

Margarete - za lepotu
Dren - za zdravlje
Ljubičice - za mirišljavost

Vrbove grančice - da svi budu napredni i uspešni

Ruža - da budete rumeni i sveži

Običaj je da se ovo cveće ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći.

Ponekad se cveće potapa u vodu u kojoj je zlatno ili srebrno prstenje i onda se tom vodom deca umivaju.

Stavlja se i vrbova grančica "za brz napredak", ponegde dren "za zdravlje", a devojke stavljaju i ljubičice, ako ih ima.

Veruje se da onaj ko prvi stigne i ubere cvet dobija pravo na jednu želju koja će mu se sigurno ispuniti ako snažno veruje.

Ranije je bio običaj u celoj Srbiji da na ovaj dan ljudi šetaju okićeni cvećem.

Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cveća napravi buket, u kome svaki cvet ima svoje značenje i nosi ga devojci.

Simbolika ulaska u Jerusalim na magarcu


Simbolika magarca je mir, za razliku od konja, koji simboliše rat. Stoga ulazak Hristov u Jerusalim predstavlja dolazak princa mira, ne dolazak kralja, ratnog zavojevača. Bacanje haljina i palmovog lišća pred nečije noge, predstavljalo je iskaz dubokog poštovanja i visoke počasti.

Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.

Na ulazu u Svetu zemlju narod je Isusa dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao "Osana (slava) sinu Davidovu".

Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim naziva se i "carskim ulaskom".

Uoči ovog praznika, drži se večernja liturgija, vrši se litija sa palmovim grančicama ili vrbama, a osvećuju se u nedelju na jutrenju posle čitanja 50. psalma, posebnom molitvom i kropljenjem bogojavljenskom vodicom.

Grančice se tokom godine čuvaju pored slavske ikone u domovima, piše Mondo.