Prepodobni Jevsevije pomoću svojih podvižničkih trudova steče nebesku otadžbinu.

Najpre je otišao u jedan manastir i postao monah, a docnije se udaljio na vrh jedne planine, kraj mesta zvanog Asiha.


Tamo je jedan mali prostor ogradio kamenim zidom i tu živeo blažen i bez krova i bez pokrivača.


Odevao se u kožu, a hranio raskvašenim graškom i bobom. Ponekad je uzimao po neku suvu smokvu, da bi okrepio nemoć tela.


Od početka do duboke starosti neprekidno je živeo u krajnjem uzdržanju. Ni u starosti nije promenio način ishrane i obitalište.


Za sve vreme svoga pustinjakovanja ovaj blaženi je junački podnosio sve nepogode vremenske.


Lice mu beše opaljeno, i telo mršavo da mu se pojas nije mogao držati oko bedara, nego mu je padao dole. On je stoga prišio pojas za odeću.


Pošto su ga mnogi posećivali, i narušavali mu molitveno tihovanje, on se povuče u jedno obližnje asketište, gde se podvizavao.


Ogradi jedan kraj zidom, i tu upražnjavaše svoje uobičajene podvige.

Kažu da je u toku svih sedam nedelja Velikog Posta jeo samo dvadeset i pet suvih smokava, iako je patio od neke vrlo teške bolesti.


U takvim neprekidnim trudovima i podvizima hrabri podvižnik dožive starost preko devedeset godina, i onda otide ka Gospodu, 440. godine.


 

Sveti apostol Onisim bio je čovek čiji život najbolje svedoči o tome da, kada se u nešto veruje i na tome marljivo radi, ništa nije nemoguće.

Prema legendi u koju veruju svi hrišćani, osim dvanaest velikih apostola koji su poznavali Isusa i bili njegovi prvi učenici, Bog je izabrao još sedamdeset drugih apostola koji će propovedati Jevanđelja i širiti hrišćanstvo.

Jedan od tih “malih apostola” bio je i Sveti Onisim.

Priča kaže da je Onisim bio rob jednog uglednog i bogatog čoveka u Frigiji pre nego što je pobegao u Rim i, čuvši Jevanđelje od apostola Pavla, poželeo da postane hrišćanin.

Krstio se, a kako je ubrzo i njegov vlasnik postao hrišćanin, njih dvojica su se izmirili i postali prijatelji i bliski kao braća.

U pomirenju vlasnika i bivšeg roba veliku ulogu je odigrao apostol Pavle koji je napisao pismo Onisimovom vlasniku koje se i danas smatra jednim od najdirljivijih pisanih sastava koji postoje u Svetom Pismu:

Molimo te za čedo moje Onisima, kojega rodih u okovima svojim… Jer možda se zato i rastade s tobom za kratko da ga dobiješ za večnost, ne više kao roba, nego više od roba, brata ljubljenoga…


Sveti Onisim kasnije je postao episkop i dugo je i pravedno vodio hrišćansku zajednicu.


Prema predanju, kada je umro, njegovo telo je uzela neka bogata žena i sahranila ga u srebrnom kovčegu 109. godine.


Sveti apostol Onisim zaštitnik je svih ljudi koji, bez obzira na svoje poreklo, vrednim i marljivim trudom, stižu do rezultata.


Zato se veruje da ako danas odete do crkve i pomolite se ovom svetitelju, ispuniće vam se želja, jer njegov život uči da ništa nije nemoguće i da je, uz pomoć i blagoslov Hrista, svaki san dostižan i ostvariv.