Kao devojka služila je u kući jednog Jevrejina u Solunu, gde je bila maltretirana zbog svoje vere u Isusa Hrista.

Žena Jevrejina kog je služila terala ju je da odbaci svoja verska ubeđenja i da krene da posećuje sinagogu, ali Matrona je ćutala i potajno se i dalje molila Hristu.

Kada je žena Jevrejina saznala da Matrona ne odustaje i da i dalje ide u crkvu, strašno se razljutila.

To je bio razlog što je istukla Matronu i zatvorila u jednu mračnu odaju, a nakon svega ju je i vezala.

Po predanju, našli su je odvezanu Božijom voljom i u trenutku kad se molila Gospodu.

Nastavili su da je muče i ponovo zatvorili i izgladnjivali. Kada se Matrona upokojila u Gospodu, gazdarica je baci sa visine svoje kuće.

Tada su hrišćani uzeli telo mučenice i sahranii je časno.

Episkop Aleksandar, saznavši za muke koje je prošla, podiže crkvu na njenom grobu i položi tu njene mošti.

Jevrejku koja je mučila prepodobnu Matronu stigla je pravdedna kazna. Na istom mestu gde je bacila Matronino telo, spotakla se, pala i skončala život.