Bio je rodom Misirac a u mladosti neznabožac.

Kao vojnik učestvovao je u borbi cara Konstantina protiv Maksencija.

Potom doznavši od hrišćaninaa za jednoga Boga i videvši njihov blagočestiv život, Pahomije se krsti i ode u Tivaidsku pustinju, znamenitom podvižniku Palamonu, kod koga se deset godina učio životu podvižničkom.

Tada mu se javi angel u odelu shimnika na mestu zvanom Tavenisiot i dade mu daščicu, na kojoj beše napisan ustav opštežitelnog manastira, naredivši mu da takav manastir ustroji na tom mestu, proričući mu da će se u tom manastiru steći mnogi inoci radi spasenja duša.

Poslušavši angela Božjega, Pahomije poče strojiti mnoge ćelije, iako na tom mestu ne beše nikoga osim njega i brata njegovog Jovana.

Kada ga ukori brat za to što stroji nepotrebne zgrade, Pahomije mu prosto reče da on sleduje zapovesti Božjoj bez obzira kad će i ko će tu doći da stanuje.

No uskoro se slegoše na to mesto mnogi ljudi, pokrenuti Duhom Božjim, i počeše se podvizavati po ustavu Pahomijevom, dobijenom od angela.

A kada se broj inoka uveliča, to Pahomije postepeno osnova još šest manastira.

Broj njegovih učenika iznosio je do sedam hiljada.

Sveti Antonije se smatra osnivačem otšelničkog života, a sveti Pahomije manastirskog opštežića.

Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bi i osta redak primer za podražavanje ogromnog broja monaha.