Prema crkvenom učenju, ovo je dan kada je Marija prvi put donela malog Isusa u hram, gde ga je dočekao pravedni starac Simeon.
U narodu, Sretenje se doživljava kao simbolični trenutak susreta zime i proleća.
Narodni običaji i verovanja
Toga dana, prema verovanju, medved izlazi iz svog skrovišta da vidi da li mu senka najavljuje produženje zime ili skori dolazak toplijih dana.
Ako je tog dana sunčano i medved vidi svoju senku, vraća se u zimski san jer će zima još potrajati.
Ako je oblačno, proleće stiže ranije.
Ovo je i dan kada su ljudi verovali da treba da obrate pažnju na prve susrete – koga tog dana sretnu, takva će im biti cela godina.
Zbog toga su mnogi pazili s kim će prvo razgovarati i koga će videti ujutru.
Posebno je važno bilo da se tog dana ne svađaju, jer se smatralo da će im svađe pratiti ceo period do sledećeg Sretenja.
U nekim krajevima, devojke su pred ovaj praznik pokušavale da saznaju nešto o svojoj sudbini – verovalo se da će one koje na Sretenje sanjaju svog budućeg supruga ubrzo stupiti u brak.
Takođe, momci i devojke su tog dana mogli da prizovu ljubav paljenjem sveća i tiho izgovarajući ime osobe koju priželjkuju za partnera.
Sretenje kao Dan državnosti Srbije
Osim verskog značaja, Sretenje ima i veliku istorijsku važnost za Srbiju.
Na taj dan 1804. godine podignut je Prvi srpski ustanak pod vođstvom Karađorđa, a 1835. godine donet je Sretenjski ustav, prvi moderni ustav Srbije.
Zbog toga se Sretenje danas slavi i kao Dan državnosti, podsećajući na početak borbe za nezavisnost i pravni poredak zemlje.
Bilo da ga doživljavate kao verski praznik, dan narodnih običaja ili važan istorijski datum, Sretenje nosi poseban duh – dan kada se sreću prošlost i budućnost, zima i proleće, sudbina i slobodna volja.